Ono za čime današnji čovjek najviše žudi jeste sloboda življenja koju je izgubio u ovome naizgled slobodnome svijetu, a izgubio ju je na način da ju je oduzeo sam sebi. Čovjek živi u uvjerenju da ako želi imati sigurnost on mora pripadati određenoj zajednici ili sistemu, a upravo to jeste prvi korak ka gubljenju slobode.
Čovjek jeste društveno biće, no prije svega on je biće slobode, a kada se dogodi da društveni standardi oduzimaju individualnu slobodu pojedinca, tada se nameće pitanje koliko je zapravo današnje društvo potrebno čovjeku.
Mnogi ljudi maštaju o tome da se odvoje od sistema i da krenu živjeti svoje živote slobodno i neovisno, no veoma malo ih to zaista i učini. Prvi i najveći razlog zašto je tome tako, jeste kao i uvijek strah. Čovjek se boji napustiti svoju zonu komforta te na taj način on prestaje da živi, a njegovo postojanje se svodi na održavanje sistema od kojeg on sam ima najmanje koristi.
Siromaštvo je veoma često tek nametnuto uvjerenje koje jednom kada je prihvaćeno postaje stvarnost onome koji kroz to uvjerenje promatra sebe i život. Sve što je čovjeku potrebno da bude istinski sretan jeste sloboda koja će mu dati mogućnost da spoznaje sebe, a to je veoma teško ukoliko je osoba opterećena strahovima koje joj nameće sistem u kojemu živi.
Čovjek danas smatra da mora imati luksuzne i moderne stvari kako bi njegov život bio ispunjen, to je ono kako većina nas vidi uspjeh gledajući stvarnost kroz iluziju društva. Danas imamo seljake koji imaju mnogo zemlje, koji imaju mogućnost da proizvode svoju hranu, koji zapravo imaju sve mogućnosti da se odupru iluziji za potrebom sistema. No upravu ti ljudi sebe smatraju siromašnima te napuštaju svoja imanja kako bi živjeli u gradovima, misleći da će im život u gradu pružiti veću udobnost i jednostavnost življenja.
Lažne vrijednosti koje su nam nametnute stvaraju u nama kriva uvjerenja uslijed kojih gubimo osjećaj za jednostavnost življenja. Rad sa zemljom i suživot sa prirodom, to jest seoski način života nam je prikazan kao manje vrijedan, kao nešto što nije dostojno čovjeku 21. stoljeća, dok s druge strane nas na sve moguće načine bombardiraju propagandom o urbanom životu i njegovim prednostima.
U modernom društvu novac je postao neophodan jer sve je više tih 'udobnosti' koje moramo plaćati. Na taj način naš komfort postaje naš teret, naša udobna zona postaje naš kavez u kojemu lagano počinemo da venemo.
Lijepo je biti povezan sa svijetom, imati internet i uživati blagodati moderne tehnologije..no onoga trenutka kada se naš život svede na isprazno buljenje u ekrane koje pritom moramo plaćati novcem kojeg dobivamo na način da za njega mijenjamo svoju slobodu, mi možemo doći do zaključka da smo prevareni - to jest da smo prevarili sami sebe.
Vidite, ono što je potrebno jest da svatko od nas postane svjestan onoga što želi od života, da poznavajući sebe mi otkrijemo istinske vrijednosti te da učinimo sve što je u našoj moći kako bi ih ugradili u svoju svakodnevnicu.
Za mene je sloboda svakako jedna od najvećih vrijednosti života te stoga ne želim da ju mijenjam za izvještačene vrijednosti koje nam prikazuju na tv ekranima. Udobnost tijela je prokletstvo ako za njega mi dajemo mir svoje Duše, jer tijelo sada jeste a sutra već nije, dok Duša - ona ostaje vječno.
Ne tražite sreću u nametnutim vrijednostima i ne određujte svoju vrijednost sa onim što posjedujete, jer tako će vaša sreća biti prolazna baš kao i stvari koje kupujete i s kojima se identificirate. Život je mnogo više od ovoga što većina nas živi, život je dar u kojemu treba uživati i kroz kojega trebamo spoznavati sebe. Stoga vas ovim putem zovem da živite neustrašivo, da napustite sve laži s kojima vas sistem drži u svojoj iluziji.
Otkrijte u sebi što je ono što želite živjeti i ne razmišljate koliko je to moguće ili ne, stvorite si sliku onoga što želite okusiti u svome životu te predajte tu želju svojoj vjeri. Vidjeti ćete, život će vam već pokazati put...
Namaste
Anđelko Katinić
Primjedbe
Objavi komentar