Promatrač - neuznemirena svijest

 

Gotovo svi mi, htjeli to sebi priznati ili ne, imamo jedan zajednički problem, a taj problem je naš vlastiti um. Tužno, zar ne !? Nije li zaista tužno to da smo jedan od svojih najmoćnijih alata pretvorili u nešto što pod nekontroliranim unutrašnjim i vanjskim utjecajem radi protiv nas i našeg višeg dobra. 

Um je postao poput nesnosnog cimera koji konstantno nešto priča, analizira, negoduje, protestira...a mi ne znamo kako da ga ušutkamo. Da, najveća patnja gotovo svakog čovjeka na ovoj planeti jeste njegov vlastiti um. To zaista zvuči strašno, jer postavlja se pitanje; kako riješiti taj problem ako nam je upravo taj um jedini alat kojeg možemo koristiti u tu svrhu !? Postoji li drugi način !?

Idemo pokuštati saznati...

Najprije idemo razjasniti jednu veliku laž koju sam namjerno integrirao u prva dva paragrafa ovoga teksta, a to je laž koja nam um predstavlja kao problem. Um nije i ne može biti problem, um je tek veoma moćan alat kojeg mi nažalost ne znamo koristiti. Problem se krije negdje drugdje, u nečemu što zapravo ne pripada nama. Tako da je prva bitnost koju trebamo zapamtiti to da um, kao ni bilo koji drugi dar života, nije problem. 

Problem o kojemu govorimo jeste sadržaj kojime je ispunjeno naše informacijsko polje, a koje je u velikoj mjeri kontaminirano lažima i obmanama. Um je alat koji konstantno analizira taj sadržaj, a kako je sadržaj pun svakojakog emocionalnog smeća, rezultat umne analize postaje nešto neugodno i teško probavljivo. Nadalje, činjenica da sadržaj svoga informacijskog polja smatramo znanjem ili intelektom, taj problem postaje još dublji.

Što je informacijsko polje ?

Informacijsko polje predstavlja energetski i materijalni zapis iskustava koje smo proživjeli, i naših reakcija na njih. Zaboravljenja i potisnuta kreacijska moć našega bića nam daje mogućnost da kreiramo svoju stvarnost, no mi nažalost taj veliki dar koristimo nesvjesno, te je zbog toga naša kreacija često bolna za nas. Jedini način da to promjenimo jeste taj da se povlačimo u prostor svoje duhovne svijesti, što nas dovodi to promatrača kojeg spominjmo u naslovu teksta.

Na raspolaganju imamo razne alate koji nam pomažu u našem pokušaju da što je dublje moguće shvatimo smisao svoga postojanja, neki od tih alata su naš um, i naš intelekt koji predstavlja kristalizirani zapis našeg informacijskog polja. Kušajući sveukupnost života isključivo iz ovog aspekta bivanja, mi stvarnost pokušavamo spoznati kroz uvjetovanu percepciju dualnog poimanja realnosti u kojoj se nalazimo. Takav pristup prevladava u našem društvu, a s obzirom da vidmo u kakvom svijetu živimo, možemo zaključiti da moramo pronaći drugačiji način.

Pokušajima da umom i intelektom shvatimo sveukupnost svoga bića mi nedvojbeno idemo prema tome da stvaramo podjele i ulazimo u sukobe, isključivo iz toga razloga jer naš um i intelekt nemaju mogućnost percepcije kroz univerzalnu svijest - oni su alat koji služi isključivo za percepciju materijalne stvarnosti. Da bi zaronili dublje u samu srž nas samih potrebno je napraviti taj fantomski korak koji nas odvodi onkraj uma i intelekta, govorimo dakle o povlačenju u prostor svoje duhovne svijesti.

Promatrač - neuznemirena svijest...

Prostor duhovne svijesti, ili neutralni promatrač koji budno kuša nekontaminiranu stvarnost sadašnjeg trenutka, jeste sama esencija našega bića. Tek iz toga prostora mi možemo živjeti svoj puni potencijal, a samoostvarenje u tome smislu jeste najuzvišenija čežnja naše duše. Da bi to bilo moguće naš um se mora stopiti sa beskrajnim oceanom univerzalne svijesti, to je ono umiranje prije smrti o kojem svi govore.

'Kako kap može postati besmrtna !?

Tako da se baci u Ocean !'

-Budizam

Lako za reći, ali kako to zaista integrirati u svoj život !? To je to pitanje vječne potrage, gdje krivo mislimo da je odgovor tamo negdje na kraju puta, dok zapravo put sam jeste taj odgovor. Ono što je sigurno jeste to da svojom čvrstom predanošću možemo razvijati sposobnost bivanja u sadašnjem trenutku, i to možemo raditi na toliko mnogo načina, pitanje je samo koliko zapravo volimo sebe, da li je ta ljubav dovoljno jaka da nas iščupa iz 'udobne' uljuljanosti u konformizam.

Zadržavajući sebe u sadašnjem trenutku, svaki puta kada se svjesno u njemu pronađemo, mi produbljujemo svoju sposobnost svjesnog bivanja, što nas zatim vodi u mnoge spoznaje koje nas sve više i više vraćaju našoj suštini. To je ono što ja smatram istinskom meditacijom koja ne ovisi o vanjskim faktorima, i koja kao takva jedina daje mogućnost dubljeg uvida u sveukupnu stvarnost ljudskoga bića. 

Stvar je u tome što velika većina nas zapravo nije spremna na taj čin umiranja prije smrti, jer suočavanje sa direktnim uzrocima našega ega predstavljaju jedan bolan proces suočavanja sa svojim najdubljim strahovima. Upravo zbog toga je naš um proizveo toliko opcija koje služe kao most koji nas iz negativne emocije odvodi u pozitivnu, bez da osvjestimo uzrok boli. To vam kao kada popijete lijek za glavobolju, umjesto da locirate i uklonite uzrok.

Iako proces samospoznaje i samoostvarenja u sebi nosi nužnost suočavanja sa najdubljim strahovima, ako se predano u njega upustimo, dolazimo na razinu svijesti gdje kušamo odsustvo patnje - dakle bol je tu, ali mi ne patimo. Zbog toga nikada ne bi trebali imati strah od toga da razbijemo sve barijere koje nas štite od emocionalnih povreda, a koje predstavljaju samu jazgru naših podsvjesnih obrazaca - jer kada smo u prostoru neutralnog promatrača, patnja je odsutna, čega da se bojimo. Ali opet, lako je reći...

Preostaje nam jedino to da se predamo istinskoj namjeri u tome da budemo što je moguće iskreniji prema sebi, drugima, životu...i da damo SVE od sebe....

Napomena; pozivam vas da budete aktivni dio ovoga bloga tako što ćete u komentarima postavljati pitanja vezana uz temu teksta, kako bi se pokretali dijalozi mežu nama u svrhu zajedničkog rasta u daljnim spoznajama. Pasivnost je jedna od naj podmuklijih bolesti modernoga čovjeka, ona ga najviše usporava u njegovom rastu... Hvala, i svako dobro vam želim :)