Od kada traje čovječanstvo, traje i njegova potraga za srećom, bogatstvom i blagostanjem. Svatko od nas želi da ima ugodan život, život koji nas neće bacati u krajnosti, život koji će nam omogućiti mir i samostalnost. No takav život nije dovoljno samo željeti, potrebno ga je stvoriti, ponajprije unutar sebe a zatim i izvana. Zapravo, mi uvijek i živimo ono što unutar sebe izgradimo, jer zaista život koji živimo izvana jeste odraz bogatstva kojega posjedujemo unutar sebe.
Do određene životne dobi veliku ulogu u izgradnji našega života i našega identiteta snosi okolina u kojoj odrastamo, u tih prvih 10 - 12 godina života u nas bivaju usađeni prvi obrazci ponašanja, prva opredjeljenja, prva uvjerenja...a sve to kasnije će imati ogroman utjecaj na naš život. Ponešto smo primili od naših roditelja, ponešto od bliže rodbine, veliku ulogu je tu odigrala i škola pa i Crkva, religija, društvo. Sve u svemu, mnogo tuđih ideja, tuđih uvjerenja, tuđih strahova i tuđih svjetonazora biva usađeno u nas u godinama našega odrastanja.
Dok smo djeca, mi vjerujemo starijima, posebice onima koji su nam bliski, sjedimo do njih i slušamo njihove priče, upijamo njihova uvjerenja i njihove strahove, njihove želje, očekivanja i nadanja. I tako, malo po malo, mi gubimo sebe i postajemo dio mase u kojoj smo se našli po rođenju. Naša uvjerenja nisu naša, naši strahovi, naša nadanja i očekivanja isto tako, sve to smo pokupili od okoline, baš kao što programer unosi određeni program u računalo tako i okolina unosi 'programe' u nas,kako bi mogli djelovati u skladu sa ostalim komponentama cijeline (društvo) u kojoj se nalazimo.
No hvala Bogu, svatko od nas (nadam se) ulazi u period života u kojemu počinjemo primjećivati nelogičnosti u mnogočemu što naučismo kao djeca,te se kao rezultat toga u nama budi potreba za razotkrivanjem istine o tome ko smo mi zapravo'? , 'što je život'? 'što je Bog'? 'što je sreća'? i tako dalje. No iako se pitanja pojavljuju a odgovori uzdrmavaju sve temelje na kojima se gradila naša logika, unatoč svemu tome mi se veoma teško odričemo naših davno steknutih navika i uvjerenja. Razlog tome se krije u činjenici da sve ono što smo u sebe primili čistom vjerom djeteta jeste postalo dijelom našeg 'fantomskog identiteta' koji se skrio duboko u našoj podsvijesti te odatle upravlja našim cjelokupnim djelovanjem.
Da bi se oslobodila toga, osoba mora umrijeti prije smrti te biti nanovo rođena. No, što to znači umrijeti prije smrti i biti nanovo rođen, na što se odnose ta smrt i novo rođenje !?
Umrijeti prije smrti znači napustiti nametnuti identitet koji je u nas ugradila okolina, dok biti nanovo rođen znači ponovno spoznati sebe, sebe koji nije vezan patentima društva, okoline i tradicije. Uistinu svatko od nas mora imati dva rođenja, u suprotnom to znači da nikada nismo niti živjeli, jer ovo što većina nas živi nije slobodan život već 'vještački program' koji je uvjetovan strahovima.
Odrasli sam sa uvjerenjima kako je život težak, često nemilosrdan, kako je bogatstvo proklestvo i kako je za malo sreće potrebno mnogo znoja i suza. Uživanje u životu nam je prestavljeno kao nemilo Bogu, pa veoma često zbog nekog užitka imamo duboku grižnju savjesti te tako nesvjesno tjeramo užitke iz našega života. Htjeli bi da budemo bogati ali u našoj podsvjesti bogatstvo je okarakterizirano kao nešto loše, nešto gdje čovjek može da se izgubi ili da se zamjeri Bogu, pa tako i bogatstvo tjeramo iz našega života.
Dakle ako ste nezadovoljni sa sobom, svojim životom, ako želite promjenu, novi početak, novi život..tada morate da odbacite staro i stvorite novo. Zagledajte se duboko u sebe, pronađite sve svoje strahove, sve svoje sumnje, sva svoja uvjerenja, zahvalite im se a zatim ih napustite i krenite iz početka. Ako niste u stanju to učiniti, tada vaša želja za slobodom još uvijek nije dovoljno iskrena, sve dok niste u stanju napustiti ono što smatrate svojim identitetom vi niste spremni da krenete dalje.
Namaste
A. Katinić
Primjedbe
Objavi komentar