Da li je moguće za čovjeka da ne jede ili ne pije vodu duže od 3 ili 4 dana?
Ono što je smatrano naučno nemogućim je pod velikim pitanjem pošto je jedan dječak – tinejdžer u jugoistočnom Nepalu, meditirao 10 mjeseci i za to vrjeme nije konzumirao ni hranu ni vodu. Ovoj priči se poklanja sve veća pažnja, kako se svet otvara ka novim mogućnostima.
Ram Bahadur Bomjon, poznat i kao „Buddha dječak“ odlučio je da ode do jednog drveta u Nepalu i počne da meditira pod njim. Na početku je rekao da će to trajati 6 godina. Njegov čin je brzo postao poznata vest, a hiljade posjetilaca su pohrlile da ga vide. Mediji su se također uključili i ova priča je brzo privukla novinare i redatelje iz cijelog svijeta. Možda i najznačajniji materijal o ovom događaju nastao je kada se ekipa „Discovery“ kanala uputila u Nepal, odlučna da vidi da li je moguće da se čovjek uzdrži od svih oblika prehrane.
Na početku snimanja filma, opće vjerovanje je bilo da čovjek može živjeti bez hrane nekoliko tjedana, jednostavno koristeći masti i proteine uskladištene u organizmu. Problem u izučavanju “Buddha dječaka” nastao je zbog toga što prosječni čovjek može da izdrži samo 3 ili 4 dana bez vode; on je bio posmatran duže od 4 dana i nije pokazivao znakove dehidracije.
Da bi dokazali da li je u pitanju velika obmana, filmska ekipa je postavila kamere i snimala svaki pokret dječaka – tj. njihov nedostatak. Na osnovu njihovih zapažanja, utvrđeno je da nije bilo skrivenih cijevi za vodu, ili izvora hrane. Ono čemu su svjedočili kroz opsežno snimanje mnogi bi nazvali naučno nemogućim.
„Poslije 96 sati snimanja, Ram je porazio modernu nauku nastavljajući svoju meditaciju i život.“ – član filmske ekipe „Discovery“ kanala.
Kao što je ranije spomenuto, filmsko snimanje pokazalo je da Ram nije pokazivao znake dehidracije ili fizičkog propadanja tokom meditacije. Iako je sjedio u istom položaju za sve to vrijeme, izgledalo je da njegovi organi i tijelo funkcioniraju normalno. Naravno, nije bilo moguće utvrditi svaki detalj, pošto je Ram odlučio da ostane u meditativnom stanju sve vrijeme. To je značilo da niko nije mogao da medicinski proučava njegovo zdravstveno stanje.
Ramova meditacija je trajala 10 mjeseci prije nego što je iznenada nestao. Prvo se mislilo da je kidnapovan, ali je kasnije utvrđeno da je, zbog prevelikog publiciteta, odlučio da ode dublje u džunglu Nepala da nastavi meditaciju. Osjećao je da "nema mir", pošto je ta oblast zbog njega postala velika turistička atrakcija u Nepalu. Od tada se pojavio nekoliko puta u javnosti, održao govore i komunicirao sa onima koji su bili zainteresirani za njegovu priču i blagoslov. Svaki put, ponovo bi nestao da nastavi svoju meditaciju. Iako mnogi vjeruju da je Ram reinkarnacija Buddhe, on je to negirao i kaže da je samo postao prosvijetljen kao Buddha, kroz meditaciju.
Ovo nije prvi put da je primjećeno da neka osoba nije ništa jela ili pila veoma dug period vremena. Jedan Indijac je tvrdio da nije ništa jeo ili pio čitavih 70 godina. Pristao je da ode u bolnicu na strogo posmatranje, gdje nije konzumirao vodu ili hranu 15 dana. U tom slučaju, čovjek je tvrdio da svoju hranu dobija kroz meditaciju.
Nešto drugačija, a ipak slična, je priča Indijca, po imenu Hira Ratan Manek, koji je bio pažljivo naučno posmatran u bolnici čitavih 411 dana. Za to vrijeme on nije konzumirao hranu, ali jeste pio prokuhanu vodu. Tvrdio je da se hrani sunčevom svjetlošću, koju je dobivao gledajući u Sunce tokom perioda sa nultom emisijom UV zračenja. U oba slučaja, medicinski stručnjaci i istraživači su bili zbunjeni i bez objašnjenja. Iako su mnogi bili brzi da sve otpišu kao prevaru i naučnu nemogućnost, nema činjenica koje bi mogle da potkrepe njihovo poricanje.
Ono što je zanimljivo u vezi sa pričama u kojima se tvrdi da hrana nije potrebna za preživljavanje jeste da je mnogo češća karakteristika zapadnog mentaliteta da se nasilno poriče ta mogućnost. U budističkoj tradiciji to se shvaća kao nešto što je sasvim moguće i za mnoge Lame se tvrdi da su to radili u prošlosti. Da li je moguće da naše poricanje takvih tvrdnji i nesposobnost da se prihvati ta mogućnost, dolaze kao rezultat toga što smo, u našoj zapadnoj kulturi, snažno raskinuli veze sa duhovnim shvaćanjem nas samih? Čini mi se jako mogućim da manjak samorazumjevanja u zapadnoj kulturi stvara nesposobnost da se na ovakve tvrdnje gleda ozbiljno. Umjesto da vidimo nešto što bi moglo biti vrlo uzbudljivo za čovječanstvo, vidimo to kao neozbiljnu obmanu, kako bismo mogli nastaviti sa svojim životima.
Namaste
Izvor teksta; Nova Svest
Dokumentarni film na engleskom jeziku možete pogledati ispod teksta;
https://www.youtube.com/watch?v=nG5FqQKrrHI
Primjedbe
Objavi komentar