Pored svih misli koje konstantno izviru u našemu umu, vrlo često se čini nemogućim pronaći mir unutar sebe i ostati u tišini svoga bića, mnogi se ponekad upitaju da li ta tišina uopće i postoji.
Misli naviru jedna za drugom i bacaju nas na bezbroj različitih strana; brige, obaveze, posao, računi, želje, mogućnosti i nemogućnosti. Često sami sebe zapitamo; kako da čovjek u svemu tome pronađe sebe a gdje još taj misteriozni unutrašnji mir !? Kako zaustaviti tok prekomjernih misli koje u naš život donose brige i često odvlače naš fokus na negativno i nebitno !?
Prvo što moramo znati je to da se tok misli ne može zaustaviti, on se može samo preusmjeriti i to je ono što moramo naučiti kako.
Kada prestanemo da usmjeravamo svoje misli prema objektima izvan sebe i usredotočimo se na ono što nalazimo unutar svoga bića, tada se naš tok misli transformira iz razmišljanja u osluškivanje. U tome trenutku mi počinjemo da komuniciramo sa svojom Svjesnošću, osluškujući ono što pronalazimo u sebi utvrđujemo se u svojim spoznajama te na taj način dublje upoznajemo sebe. To se naziva meditativna introspekcija !
Dakle, potrebno je da okrenemo svoj fokus prema unutra umjesto da promatramo ono što nam se događa izvana. Fokus na ono što nam se događa izvana pobuđuje akciju uma dok fokus na ono što se događa unutar nas čini sasvim suprotno. Vjerovali mi ili ne,cijeli naš život se odvija u nama i zbog toga bi naš fokus uvijek trebao biti usmjeren ka unutra, naš vanjski fizički život je samo projekcija onoga što nosimo u sebi.
Da bi si to vizualno dočarali možemo uzeti za primjer princip rada kinoprojektora koji reflektira svoj unutrašnji sadržaj na veliko platno, mi smo upravo kao kinoprojektor a naš život je kao platno na kojem se odvija film kojega sami režiramo. Netko će reći; Da, ali reflekcija kinoprojektora ovisi o sadržaju koji netko drugi umetne u njega. No nije li i kod čovjeka isto, nije li i naša reflekcija ovisna o sadržaju naše podsvjesti, koja je također uvelike sačinjena od tuđih ideja, uvjerenja i strahova koji su u nas ugrađeni još kada smo bili djeca.
Upravo u svrhu osvješćivanja toga problema potrebna nam je meditativna introspekcija koja će nas ponovno spojiti sa našim unutrašnjim bićem, samo na taj način biti ćemo u stanju da u potpunosti uspostavimo kontrolu nad našim životom. Jer život se mjenja iznutra a ne izvana, pretjerano razmišljanje neće donjeti nikakve promjene u naš život, donjeti će samo nove obaveze i probleme.
Ono što donosi promjene u naš život je osvješćivanje podsvjesti, mjenjanje njenoga sadržaja što dovodi do transformacije gdje naša podsvjest postaje nadsvijest. Jednom kada se to dogodi osoba uviđa da ne postoje nikakve prepreku u životu, one su oduvijek bile prisutne samo u našemu umu.
Kako bi bolje razumjeli što je to Nadsvijest dati ću vam jedan primjer; Svima vam je poznat onaj osjećaj koji uvjek osjetimo prije bitnih odluka, mi ga nazivamo intuicija. On dođe kao bljesak te odmah nestane, veoma rijetko ga sljedimo jer je prebrz da bi ga razaznali i shvatili u potpunosti, ali ono što svi znamo je to da taj osjećaj nikada ne griješi.
Nadsvjest je upravo to što mi nazivamo intuicijom, zamislite samo kada bi vam vaša intuicija bila uvijek dostupna, u svakom trenutku kada vi to zaželite, to bi bilo vrlo lijepo, zar ne !?
Upravo to se događa kada očistimo svoju podsvjest od svih negativnih impresija koje su u njoj još od našega djetinstva, tada naša podsvjest postaje nadsvjest a naš život poprima sasvim drugi smisao.
Meditativna introspekcija je proces koji svatko od nas može dovesti do savršenstva, iako bi bilo poželjno da u početku imamo vodstvo nekoga stručnoga tko bi nas usmjeravao i uvodio nas korak po korak u sam proces, moje mišljenje je da svatko tko ima volje i iskrenosti prema sebi može to postići i sam.
Ako pak primjetite da neznate sami kako i na koji način transformirarti proces razmišljanja u proces osluškivanja tišine unutar sebe, možete slobodno pisati na; andelko4@gmail.com ili postavljati pitanja direktno u komentare. Ja ću pokušati da vas usmjerim onoliko koliko je u mojoj mogućnosti.
Namaste
Anđelko Katinić
Primjedbe
Objavi komentar