Jedan od najvećih problema s kojima se čovjek danas susreće jeste prekomjerno razmišljanje i poistovjećivanje sa svojim mislima, jer naš um konstantno nešto analizira i na osnovu prijašnjih iskustava on unaprijed donosi zaključke o onome što je tek ispred nas, upravo takvo djelovanje nas često sprječava da napredujemo u određenim aspektima života.
Sva prijašnja iskustva su ništa drugo nego memorija koja je ostala u nama u obliku misli i ekspresija, u svakoj novoj situaciji koja se pojavljuje u našem životu mi djelujemo ovisno o emociji koja prati određeno memorirano iskustvo, a ta emocija je uvjetovana ishodima prijašnjih sličnih situacija. To je ono što moramo prestati činiti ako želimo živjeti život slobodno, moramo prestati sputavati sami sebe svojim neutemeljenim i nerealnim strahovima i sumnjama.
Svaki novi trenutak je u potpunosti neovisan od onog prethodnog a to nam govori da nema potrebe niti smisla da išta uspoređujemo, svaka situacija u sebi uvijek nosi neograničene mogućnosti, to je činjenica koju uvijek moramo imati na umu.
Također bi bilo dobro za nas da se prestanemo truditi biti uvijek sretni i zadovoljni, jer ako se na nešto forsiramo rezultat je uvijek suprotan od očekivanoga, ako mislimo da nešto moramo biti to znači da podsvjesno vjerujemo kako to nismo, a kako vjerujemo tako nam i biva.
Vrlo je bitno uvjek biti svjestan svojih misli i želja i biti izrazito precizan u njima, jer željeti nešto nam govori kako je naše uvjerenje po tom pitanju negativno, a to nikako ne bismo smjeli dopustiti kad su u pitanju osnovne životne kvalitete; zdravlje, sreća, ljubav, bogatstvo, mir i sloboda. To je oduvjek tu u nama, nema potrebe željeti da dobijemo nešto što mi sami već jesmo. Budimo svjesni činjenice da kada npr. želimo zdravlje i molimo za njega mi si ga zapravo nesvjesno oduzimamo jer smo sami sebe stavili u ulogu bolesne osobe. Tako je sa svime u životu!
Biti svjestan svojih misli, svojih riječi , svojih htjenja, svojih dijela, zapravo; biti svjestan Sebe, što je moguće više tokom svakoga dana je jedini način da budemo svjesni života i da ga živimo u njegovom potpunom bogatstvu i raskoši, jer život zapravo jeste bogat i raskošan a samo ljudski um ga može učiniti siromašnim.
Sve ovo što nam se sada događa je manifestacija naših misli, riječi i djela u prošlosti i to moramo prihvatiti tako kako jeste. Ako se osjećamo depresivno, ljutito, tužno i ako se odupiremo sadašnjem trenutku i ne želimo da ga prihvatimo, moramo znati da na taj način upravo sebi stvaramo temelj za iste negativne osjećaje i situacije u budućnosti, jer sadašnji trenutak je sve što jeste, on je izvor i prošlosti i budućnosti istovremeno.
Kada naučimo prihvaćati sve što nam život donosi, sa spoznajom da mi jesmo tvorci većine okolnosti u kojima se nalazimo (globalne okolnosti nisu rezultat našega individualnog djelovanja), ne opirući se i ne kriveći ni sebe ni život za to što nam se događa, mi ćemo početi da stvaramo svoju ljepšu budućnost, jer u nama više neće biti otpora prema životu.
Kao što sam rekao, život sam po sebi jeste bogat i raskošan a razlog zašto mnogi od nas to nikada ne okuse je naš otpor i neprihvaćanje života, to jest naša nemogućnost da uvidimo da mi i jesmo taj život. Ono što nosimo unutar sebe, to se manifestira i u našem spoljašnjem iskustvu života, to jeste sva mudrost koju moramo znati i živjeti.
Namaste
Anđelko Katinić
Primjedbe
Objavi komentar