Siromah
Reci mi Bože zašto su neki ljudi tako uspješni u svemu, čini mi se da jednostavno sve što zamisle to im se i ostvari, čak ostavljajući dojam da se i netrude baš nešto posebno, kod njih se sve nekako događa samo od sebe.
S druge strane ja moram svaki dan davati sve od sebe da bi imao ono osnovno za život, pitam se gdje je kvaka, što je to što činim krivo, gdje griješim !? Vjerovatno sam čak i puno inteligentnija, bolja, poštenija i ljubaznija osoba od većine bogataša, evo odvajam od ovoga malo što imam i dajem onima koji nemaju ništa, misleći Bog će me nagraditi za moju dobrotu, ali ništa. A mnogi bogataši imaju dovoljno da cjeli život nemoraju da radi pa opet nedaju koliko ja od svoje bjede odkidam, no oni kao da nekako bivaju nagrađeni a ja kažnjen, reci mi gdje griješim.
Cijeli život vjerujem da je skromnost vrlina koju moram gajiti ako želim biti Tebi mio, Oče ! Uistinu, vjerujem da voliš skromnost ljudi, no čini mi se kako Ti moja skromnost nije draga, jer koliko god da sam skroman, nekako mi je sve teže, nikakve nagrade i olakšanja ni na vidiku. Gledam bogataše koji niti znaju što je skromnost, čak se bahate, ni neznaju na što i koliko troše a bogatstvo im samo raste. Pa se mislitm i u sebi govorim, niti u Crkvu idu nit se Bogu mole, a opet sve imaju. A ja, ja čitavog sebe dade, u životu mrava zgazio nisam, nikada nekome zlo pomislio a gdje učinio, pa opet nemam.
Reci mi Bože gdje griješim !?
Bog
Uistinu tvoja vjera u mene jeste velika, uistinu srce tvoje jeste otvoreno za svakoga, uistinu si spreman dati i posljednje što imaš kako bi meni ugodio. To jesu uistinu uzvišene osobine, no ja to od tebe nikada ustražio nisam. Nisu meni potrebne tvoje vrline, niti mi je išta uistinu od tebe potrebno, sve što ja želim je to da budeš sretan, no to moraš sam da odlučiš. Ti na svoju skromnost gledaš kao na žrtvu, a na život svoj kao na kaznu. To je ono što nosiš na srcu i samo to mogu da ti dadnem, zaista još ti manje dadnem nego tražiš, jer da ti dadnem koliko tražiš muka bi tvoja bila prevelika.
Kad te stvorih po sebi te stvorih, da budeš sličan meni, svoje osobine ti dade i slobodnu volju da nemaš gospodara nad sobom, ja te stvorih i evo tebi se podredih, da ti dajem sve ono što ti je na srcu i u što svim bićem svojim vjeruješ. No što ja u tebe nađe osim boli, jada, skromnosti i odricanja!? Kako da ti dadnem nešto što u tebi ne postoji, ja ne želim ništa da ti namećem. Jednom od mnogih puta kada sam bio među vama, rekoh vam; Ištite i dat će vam se. kucajte i otvoriti će vam se... ali vi ne razumište mojih riječi.
Bogataš je bogat jer zna što želi, uistinu on ništa od mene i netraži, al se zahvali, svaki onaj koji pozna izvor bogatstva svoga uistinu pozna mene bolje nego ti koji cjeli život pred oltarem klečiš. Nije tvoje da sudiš tuđe poštenje, to prepusti njemu samome, onaj koji je sada Bogat već u sljedećem životu može kao crv da se rodi i nikada više čovjekom ne postane. Naposljetku, svakome bude onako kako si sam presudi, kako sam rekao ja vam za života dajem ono što vam je na srcu, pa i ako netko poželi da gazi ljude kao crve to mu se i omogući, no u sljedećem životu taj isti će biti crv doslovno.
Ono si što vjeruješ da jesi, ništa više i ništa manje od toga ne možeš da budeš. Ako želiš sreću i bogatstvo, tada moraš da se smatraš sretnim i bogatim, jedino tako možeš to postati. Ja sam uvjek tu unutar tebe, ne moraš da me tražiš u pokorama i odricanju, to me nečini sretnim kako ti misliš, već upravo suprotno. Ovaj život je poklon za tebe a ti ga pretvaraš u kaznu, ja sada tebe molim, ne čini to više.
Evo sad ti dajem ovu spoznaju da možeš sve što poželiš ako imaš dovoljno vjere u sebe, idi i postani velika Duša, Mahatma, stekni svo Bogatstvo svjeta i reci; 'Bog mi je pokazao put unutar mene, put koji vodi do sreće i bogatstva, i ja ga evo sada želim pokazati svakome od vas'.
Dovedeš li samo jednu jedinu Dušu do spoznaje koju ti ja sada predajem, već poslje ovoga života sjediti ćeš sa mnom u Kraljevstvu mome.
Namaste
Anđelko Katinić
Pratite Vitae Est i na Facebook stranici
Primjedbe
Objavi komentar