'Ispunjenje snova' pojam koji smo toliko puta čuli i izrekli u svome životu a da pri tome mnogi od nas nisu nikada ozbiljno niti dopustili sebi da zavire u svoje srce nebi li vidjeli o čemu ono 'sanja'.
Sama pomisao na to da nam se 'snovi ostvare' u nama budi osjećaje slobode, sreće i zadovoljstva, jer po svojoj prirodi mi ljudi posjedujemo tu moć da budemo ono što želimo , ili kako bi se reklo, da živimo 'svoj san', ali negdje uz put smo izgubili znanje o Sebi a samim time i sposobnost kreiranja svoga života.
Pitanje je da li smo više uopće svjesni što je to što želimo u životu, da li još uvjek imamo snove ili smo dopustili da nam i to bude oduzeto u ovoj zbrci života gdje svi nekuda žurimo a ni sami neznamo koji je razlog i cilj svega ovoga u čemu se nalazimo.
Danas ako netko mašta o životu koji je ispunjen slobodom, srećom, ljubavlju i obiljem, naziva se sanjarem, ludakom ili budalom. A za onoga tko kaže da voli i poštuje sebe iznad svih, ljudi govore da je narcisoidan te takve osobe često nisu poželjne u današnjem modelu 'društva'.
Sve to je rezultat toga da smo nekako uspjeli uvjeriti sebe kako je ovaj život takav kakav jeste i da mi tu ne možemo ništa, a zapravo je sasvim suprotno, život jeste ovakav kakav jest samo zbog toga jer smo ga mi takvim načinili, nitko osim nas samih nemože utjecati na tok onoga što se odvija u našemu umu a koji svojim uvjerenjima i željama kreira našu svakodnevnicu.
Kako bi bili uistinu sretni moramo naučiti kontrolirati svoj um i podložiti ga svome višem biću te na taj način spoznati što je to što želimo i o čemu 'sanjamo'. Također moramo biti potpuno jasni po pitanju toga, jer sva zbrka koja se odvija u našim životima isključivo je rezultat naše nejasnoće kada su u pitanju naše životne želje.
Problem se krije u tome što naše želje često i nisu naše nego su uvjetovane raznim nametnutim trendovima koji se u današnje vrijeme mjenjaju na tjednoj bazi, jedan tjedan želimo jednu stvar a već drugi tjedan nešto sasvim drugo.
Takav način življenja nas iscrpljuje i čini nas nesretnima jer imamo osjećaj da nikako ne dobijamo ono što želimo, neshvaćajući da mi uglavnom i dobijemo sve to, međutim malo sporije nego bi mi to htjeli, što je opet rezultat naše slabe vjere.
Ono što se događa je zapravo to da u trenutku kada se naša želja manifestira mi već želimo nešto drugo, i tako u krug koji nema kraja, sve dok neodlučimo da se zaustavimo i upitamo sami sebe; Što je to što ja uistinu želim u životu !?
Nerijetko se događa da kada postupimo tako, shvatimo da zapravo već imamo to što želimo a da nismo bili u stanju da to uvidimo jer smo cijelo vrijeme trčali za iluzijom koja nas je zasljepila požudom egoističnoga uma, koji uvjek želi više.
Da nebi krivo shvatili, željeti uvjek više nije loše ako je osoba zadovoljna i zahvalna za ono što ima sada, zapravo tada to 'više' dolazi samo od sebe isključivo zbog činjenice jer smo prihvatili život i posvetili se svome vlastitome biću na način da smo počeli voljeti i cjeniti sebe.
To znači da smo prestali da brinemo o tome što drugi misle o nama te kako će netko reagirati kada krenemo raditi nešto što nas usrećuje, da smo počeli govoriti istinu koliko god ona nekome bila smješna ili neugodna, da smo se utemeljili u ljubavi prema sebi i svjetu te da smo si dopustili da ' snivamo snove ' u kojima nema limita, jer i mi sami smo beskonačni te zašto bi onda ograničavali svoje 'Snove'.
Onoliko koliko se osudimo biti odvažni u ljubavi prema sebi, toliko će život biti darežljiv prema nama.
Namaste
Anđelko Katinić
Pratite nas i na našoj Facebook stranici
Primjedbe
Objavi komentar