Bez zraka čovjek može preživjeti svega nekoliko minuta, bez vode nekoliko dana a bez hrane nekoliko tjedana pa i mjeseci, ovisno o psihološkom i tjelesnom zdravlju pojedinca. Nažalost, naš sustav vrijednosti je obrnut! Mi najveću važnost pridodajemo hrani, stvorili smo jednu čitavu znanost oko načina ishrane i pripreme raznih delicija, dok smo u isto vrijeme djelomično ili apsolutno zanemarili važnost ili bolje rečeno neophodnost vode a posebice zraka.
Razlog tome je naša ovisnost o uživanju okusa, i dok je hrana savršen izvor bezbrojnih mirisa i okusa koji 'zadovoljavaju' naše potrebe, voda i zrak su elementi koji ne sadržavaju okuse i mirise te su nam zbog toga manje interesantni ali ne i manje bitni, baš naprotiv.
Ovakav odnos prema životu je direktan pokazatelj odsutnosti Svijesnosti čovjeka, što je u najmanju ruku smješno i neodgovorno s obzirom na stupanj inteligencije koji posjedujemo. Sama spoznaja toga da bez zraka možemo preživjeti svega par minuta a bez vode i hrane znatno duže, jasno nam daje do znanja kako i na koji način se trebamo ophoditi prema svome tijelu ako želimo dug i zdrav život.
Jedna od najvećih laži u koju je čovjek sebe uvjerio u svrhu zadovoljavanja uživanja u okusima jest ta da je konzumiranje mesa neophodno za naše zdravlje što je apsolutno netočno, i ne samo da je netočno već je danas također i znanstveno dokazano da konzumiranje mesa ima mnogo više negativnih nego pozitivnih efekata na naše zdravlje, a moje osobno vjerovanje je da pozitivnih efekata zapravo i nema.
Također je znanstveno dokazano da voda ima istančanu memoriju te na internetu možete pronaći mnoge zanimljive materijale o tim istraživanjima i ja osobno bih vam svakako preporučio da proučite malo i tu temu (o kojoj ću i ja pisati u jednom od mojih sljedećih članaka) jer kao što znate čovjek kao i većina drugih sisavaca koje mi koristimo za ishranu se sastoji 70% od vode. Ta istraživanja su nas dovela do spoznaje da sve emocije, doživljaji i impresije trajno ostaju memorirani ne samo u našem sjećanju već i u našoj takozvanoj Biomemoriji (mesno tkivo,mišići...) a to je upravo ta memorija vode od koje smo mi većim dijelom i načinjeni. Zbog toga nam treba biti jasno da konzumiranjem dijelova tijela raznih životinja mi u sebe unosimo i njihovu Biomemoriju, jer sve što mi pojedemo naposljetku postaje dio nas, svaki zalogaj postaje naše tijelo. Dakle, emocija straha koju je životinja zasigurno proživjela u trenutku kada je postala svjesna da će biti ubijena (vjerovali vi ili ne životinje također imaju Svijest) je ostala utisnuta u Biomemoriju (mesno tkivo, mišići) životinje, a nakon što smo mi konzumirali djelove tijela te iste životinje njena Biomemorija je postala dio nas i na taj način unosimo dodatne emocije strahova ali i raznih bolesti koje su memorirane u Biomemoriji živih bića kojima se hranimo.
Većina nas odbija da vjeruje u ovakve stvari jer ne želimo da se odreknemo svojih navika koje nas čine 'sretniijima i zadovojnijima' , ali to nije ništa novo pod Suncem, čovječanstvo je već odavno prihvatilo laž kao istinu i odbacilo i zaboravilo sva ona Božanska i uzvišena načela po kojima se zapravo i razlikujemo od svih ostalih živih bića s kojima djelimo suživot na ovoj zemaljskoj kugli.
Na svakome od nas je da odlučimo kako ćemo da postupamo sa svojim Duhovnim i tjelesnim zdravljem, to je isključivo naša odgovornost. Svaka bolest koja dođe u naš život je rezultat našega djelovanja i trebala bi biti prihvaćena kao takva, ništa nam nije nametnuto kada je u pitanju naš odnos prema našem biću koje se sastoji od tri elementa; Duša, Um i tijelo.
Za kraj bih samo htio da si zamislite da vam je doktor rekao da vam je preostalo svega par mjeseci života jer imate neizlječivu bolest koja je rezultat dugogodišnjeg zanemarivanja vlastitoga uma i tijela u smislu; negativno razmišljane, loša ishrana, alkohol, cigarete itd. U tom trenutku svatko od nas bi htio da se može vratiti u prošlost kako bi promjenio svoje navike iz temelja, odjednom smo u stanju da odbacimo sve svoje navike i odreknemo se svih užitaka samo da budemo ponovno zdravi.
Zapitajte se da li je potrebno čekati taj trenutak, da li je potrebno da se dovedemo u tu situaciju gdje se moramo boriti za goli život, ili je pametnije već SADA u OVOME TRENUTKU postati svjestan vrijednosti i ljepote života naspram besmislenog zadovoljavanja osjetila. A da ne govorimo o tome da i zdrava prirodna hrana koja ne sadrži meso u sebi može biti isto tako ukusna i može da zadovolji sve naše potrebe, sve je to samo u biti stvar navike..ali navike koja nas može koštati Života..
Primjedbe
Objavi komentar