Tko još želi poći sa mnom !?


Kada sam bio dijete, sjećam se kako je svijet bio lijep a svi ljudi dobri, dan je dugo trajao i uvijek je bilo lijepo vrijeme, bez obzira da li je vani sunce, kiša ili snijeg, ja sam bio sretan. Ne mogu da se sjetim kada je ta ljepota življenja iščeznula iz mene, no jedno znam, ja opet koračam prema njoj velikim koracima.

Laži u kojima odrastamo polako nam kradu čaroliju života, te podmukle laži kao virusi dolaze sa svih strana, pa čak i od onih ljudi koji nam govoriše kako nas vole više od sebe samih, naših roditelja i naših najmilijh.

Cjelokupan sistem društva u kojemu smo svi odrastali jeste izgrađen na lažima i stoga su laži jedino što imamo da dajemo jedni drugima, a tako biva sve dok kroz život idemo nesvjesno. No jednom kada se osoba susretne sa samim sobom, sve ove laži bivaju urušene poput kule od karata. Taj susret sa sobom biva novo rođenje koje pred nama ponovno razotkriva onaj izgubljeni predivni svijet kojeg smo promatrali kada smo bili djeca.

Sve što nas uče o životu i našoj ulozi u njemu jeste laž. Život nije patnja niti su svi ljudi zlonamjerni, i život i ljudi koje u njemu susrećemo su odraz našega odnosa sa samim sobom. Karijera ne određuje čovjeka baš kao što to ne čini ni njegov društveni status, čovjeka određuje ljubav koju ima prema sebi i čovječanstvu. Bogatstvo nije nikakvo jamstvo za sreću i dug život, jer mnogi su bogati a sebe nemaju. Novac nije loš, on se samo može koristiti u loše svrhe, a što opet određuje čovjek. Siromaštvo nije sudbina već rezultat življenja u laži i manjka ljubavi prema sebi. Religija nije jedini put do Boga, to je uvijek i isključivo samo ljubav koja je iznad svih identiteta.

I mogao bih tako ispravljati u nedogled sva ona kriva uvjerenja koja pokupismo od okoline te ih za istinu prihvatismo. No ako ćemo iskreno, svi mi u sebi znamo da čovjek uvijek živi ono što je njegovo duboko uvjerenje, jer na osnovu njega on očekuje sve ishode u svome životu, a nažalost na ovome brdovitom Balkanu nas naučiše još od malena da ne očekujemo previše od života.

E pa mili moji, vi kako hoćete...ali ja, ja napuštam ovaj voz...........


Namaste

Anđelko Katinić





Primjedbe

Objavi komentar