Kristove poruke u sebi nose oslobođenje od patnje i iluzije uma onome koji umije da ih duhom čuje. U nastavku teksta donosim vam Kristovu poruku koja nam ukazuje što to trebamo činiti sa svojim životom želimo li sami sebe osloboditi duhovnog siromaštva i dostići Kraljevstvo Nebesko koje je već tu u nama, no kojeg zbog gubitka vjere mi ne umijemo da vidimo i živimo.
Da vidimo što nam to govori Krist !
“Doista, kao kad ono čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan – svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova.
Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. Onaj, naprotiv, koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarev.
Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: ‘Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!’ Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: ‘Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.’
A pristupi i onaj koji je primio jedan talent te reče: ‘Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupîš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talent tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!’ A gospodar mu reče: ‘Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupîm gdje nisam vijao! Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom. ’Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi."
(Matej 25:14-30)
Ovom prispodobom Krist nam želi ukazati na dužnost koju imamo prema sebi i svojim sposobnostima. Čovjek je stvoren da bude svijetlo ovoga svijeta, da kroz svoje djelovanje sudjeluje u Božjem stvaralačkom projektu. Svatko od nas u sebi nosi neki talent, a na nama je da ga otkrijemo tako što ćemo se posvetiti spoznavanju sebe.
Nitko od nas nije rođen samo kako bi zadovoljavao svoje svjetovne potrebe, da bi služio tradicijama i kulturama što ih stvori nesvjestan ljudski um, to nikako nije smisao ljudskoga postojanja. Nama ljudima je povjerena dužnost stvaranja tako što nam je data čast da boravimo u Svjesnosti Božjoj, zbog čega se kaže da Bog stvori čovjeka da bude Njemu sličan.
Postoje duše koje su otkrile svoje talente i pronašle svoju svrhu, takve duše su sebe predale Boga, da kroz Njega nesebično služe svijetu. Za uzvrat su bile nagrađene novim talentima i svim blagodatima života ( ' Uđi u radost Gospodara svoga' = blagodati života ). Naša je dužnost da pronađemo mudrost koja u nama boravi te da kroz nju otkrijemo svoje talente s kojima možemo doprinijeti općem dobru. Mi ne smijemo biti lijeni i prepustiti se životarenju samo zbog toga jer nam se čini kako u nama ne postoji snaga koja će naš talent pretvoriti u našu stvarnost, čineći tako mi činimo grijeh protiv života.
Naša je dužnost da sa radošću primimo ovaj život, a ne da ga vođeni strahovima pretvaramo u kalvariju. Sva težina života i sve patnje ovoga svijeta su rezultat naše duhovne lijenosti uslijed koje mi napuštamo svrhu svoga postojanja te se u potpunosti prepuštamo slabostima ovoga svijeta.
Naime, krivo shvativši pravo značenje skromnosti i strahopoštovanja kojeg trebamo imati prema Bogu mi sami sebe sprječavamo u duhovnom razvoju, a samim time gubimo mogućnost da koristimo darove duha koji su u nama. Na kraju odlučujemo da se predamo samosažaljenju iz kojega zatim molimo Boga za oproštaj i za spasenje, neshvaćajući da nam spasenje dolazi samo onda kada otkrijemo božanstvo unutar sebe.
Neispravno razumijevanje našega istinskoga odnosa sa Bogom u nas usađuje lažni strah i lažnu skromnost koji nas osiromašuju u svakom aspektu našeg postojanja. Bog nam je dao da budemo slični njemu a mi uporno odbijamo taj Njegov poklon misleći kako ga nismo dostojni. No na sreću, strpljenje je Gospodnje neizmjerno !
S druge strane, oni koji zanemaruju svoj Duh postepeno gube i ono malo dobara što im je preostalo, takvi ljudi sami sebe osuđuju na život ispunjen nevoljama, a što nam ukazuju sljedeće Kristove riječi; "A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.". Tama označava život ispunjen nesvjesnim a plač i škrgut zubi označavaju patnju koju susrećemo u ovome svijeta a koja je isključivo rezultat nesvjesnog djelovanja.
Ono što Bog želi od nas jeste da napustimo lažnu skromnost i strahove, ta da krenemo biti ono za što smo stvoreni da budemo, svijetlost ovoga svijeta. Pitate se što su lažni strah i lažna skromnost !? To je ono kada čovjek ne umije zamoliti Boga da ga učini velikim poput Krista, a sve zbog straha da će čineći tako učiniti svetogrđe. No nije li sam Krist rekao; "Ja sam put, istina i život. Nitko one dolazi Ocu osim po meni". Rekavši to, Krist nije mislio da trebamo od Njega napraviti božanstvo kome ćemo se klanjati, već da trebamo krenuti za njim nebi li i mi bili dostojni toga da nas drugi slijede.
Namaste
Anđelko Katinić
Primjedbe
Objavi komentar