Ramakrishna je bio Božji čovjek, ljudi su u njemu vidjeli prisutnost Božju i obožavali ga kao božanstvo. No on sam je bio veoma jednostavan čovjek, seljak bez ikakve edukacije, skroman i i uvijek dostupan. No unatoč svemu tome, ljudi nisu mogli a da ne primjete božanstvo koje je isijavalo iz njega.
No unatoč svome statusu, Ramakrishna je imao jednu svjetovnu boljku, bio je doslovno lud za hranom, obožavao ju je. Toliko je volio hranu da bi u slijed govora, dok bi se obraćao brojnim ljudima koji su ga dolazili vidjeti i slušati svakodnevno, on jednostavno rekao svojim sljedbenicima; 'strpite se malo molim vas, dolazim brzo'. Tada bi otrčao u kuhinju samo kako bi svoju suprugu upitao što ukusnoga kuha danas.
Sarada, njegova supruga, bila je posramljena takvim njegovim ponašanjem. Kako možeš biti takav !? - prigovarala mu je; 'Ljudi dolaze odsvuda samo da te vide i da ti se dive kao božanstvu a ti luduješ za hranom. Čak ni ja nisam opterećena s onim što ću jesti, a pogledaj sebe !
Ramakrishna bi odgovorio; 'pusti to, to je u redu, nego što kuhaš !?
Jednoga dana se Sarada uistinu naljutila na Ramakrishnu, i rekla mu; ' Ja sam posramljena, jednostavno me stid tvoga ponašanja. Ljudi te slave poput Boga, a ti ne možeš obuzdati svoju želju za hranom.
Tada joj je rekao; 'Jednoga dana, kada doneseš pladanj s hranom a ja samo odvratim pogled od njega, tada znaj da je preostalo još svega tri dana moga boravka na zemlji.
Sedam godina poslije ovoga razgovora, dogodilo se upravo to. Sarada je donijela Ramakrishni pladanj a on je samo odvratio pogled. Vidjevši to, Sarada je istog trena kleknula i zaplakala. Ramakrishna ju je tješio govoreći joj; 'Nema potrebe da plačeš, vrijeme ovoga tijela jednostavno je isteklo'
Ono što nam ova priča govori je sljedeće...
Kada neuk čovjek poput Ramakrishne, čovjek koji ne pozna niti jedan sustav yoge ili bilo koje duhovne prakse, doživi spontano istinsko prosvjetljenje. Što mislite, što se događa !? Vidite, za takvu osobu prosvjetljenje je jednako napuštanju tijela, dakle tjelesnoj smrti. Razlog zašto je tako jeste to što istinsko prosvjetljenje odnosi sve želje i potrebe tijela čovjeka, a kada se ugasi i posljednja svjetovna želja u čovjeku, njegovo tijelo više ne može opstati, osim ako osoba ne posjeduje znanje koje omogućava svjesno napuštanje ili ostajanje u tijelu.
Kako Ramakrishna nije poznavao tajne Yoge kojima bi mogao svjesno ostati u svome tijelu, on je odabrao da svjesno stvori tjelesnu želju koja bi gurala tijelo da ide dalje. I tako je Ramakrishna postao svjesno ovisan o hrani, a samo kako bi održao tjelesnu želju za životom.
Vidite, želje su potrebne čovjeku jer mu one dođu poput 'goriva' koje pokreće njegovo tijelo. Želje također proizlaze iz Duše, ali se filtriraju u umu odakle se transformiraju u iskustvo. Stoga ako imate neku izrazitu naklonost prema nečemu, dovoljno je da je budete svjesni i da joj ne robujete. Jer tko zna, možda je upravo to ono što goni vaše tijelo da vas služi onoliko dugo koliko bude potrebno.
Život je misterija kojoj se ne treba mu opirati, sve što je potrebno je to da ga živimo Svjesno, da ga upoznamo i istinski doživimo. Jer onaj koji nauči svjesno da živi svoje dane, poživi li dovoljno dugo, zasigurno će naučiti i kako da svjesno umre. A to je najviše znanje koje čovjek može steći, znanje koje nas oslobađa iluzije rađanja i umiranja.
Namaste
Primjedbe
Objavi komentar