Čovjek iznad svega želi da bude sretan, no većina onoga što kroz život čini vodi ga suprotnim putem od sreće. Sreća jeste njegova želja no tragedija je njegov fokus, a onda se pita zašto je sreća tako teško dostižna.
Veoma rijetko čovjek pjeva o sreći, no zato je tragediju opjevao na sve moguće načine. Čini se da je patnja postala čovjekov ponos, ono što određuje njegovu vrijednost i veličinu. Veoma rijetki još govore o sreći, rijetki ju traže u pjesmama i pričama, i zato su patnja i tragedija postale glavna inspiracija ljudske umjetnosti.
I kako onda da čovjek bude sretan, kako kada konstantno bježi od svoje sreće !? Čovjek ne umije da bude sretan što je živ, što je svjedok života i njegovih čuda. Čak niti zdravlje i ljepota njegove djece i njegovih bližnjih ga više ne čine sretnim, i to veliko bogatstvo mu ostaje skriveno dok gleda tragediju ovoga svijeta. Veoma je žalosno da čovjek vidi samo ono što nema, i tako propušta da vidi bogatstvo koje ga okružuje.
Biti sretan je odabir, to nije privilegija niti nešto što se nalazi na kraju nekog puta. Onaj koji traži sreću u drugima, u stvarima i događajima nikada ju pronaći neće, baš kao ni onaj koji bježi od svega toga. Sreća zahtijeva balans u životu, ona zahtijeva slobodu djelovanja. Onaj koji konstantno traži zadovoljstvo ne može da bude sretan baš kao i onaj koji se pokušava u potpunosti odreći svakoga tjelesnog zadovoljstva.
Sreća se dostiže kroz razumjevanje sebe i života, jer kada čovjek razumije sebe i život, u njemu nestaje svaka potreba za bijegom od tragedije ovoga svijeta. Razumijevanje je ključ koji otvara sva vrata, stoga naučite da razumijete sebe i sve ono što u sebi nosite. Uza sve brige i tlapnje koje u sebi nosite, u vama je također i mnogo lijepoga, i vi to znate. Usmjerite svoj fokus na to lijepo što u vama blista, to je jedini način da umanjite tragediju ovoga svijeta....
Namaste
Anđelko Katinić
Primjedbe
Objavi komentar