Kada se čovjek sretne sa samim sobom, kada se uistinu upozna, kada si oprosti i kada zavoli svoju spoznaju o sebi, tada on umije da pronađe užitak u svakom djelovanju. Takvoj osobi ništa ne može odnijeti zadovoljstvo bivanja jer ona sama sebi tada postaje izvorom zadovoljstva, njoj nije potrebno ništa što bi u njoj proizvelo sreću jer sreća u njoj je trajna i neovisna.Lijepe stvari i ugodni događaji nisu izvori sreće to su samo trenutne ekspresije zadovoljstva a zadovoljstvo samo po sebi nema nikakve veze sa srećom, i to je ono što je potrebno shvatiti. Svjetovno zadovoljstvo kakvo poznajemo je ujedno i izvor svih nezadovoljstva iz razloga jer ne može biti trajno prisutno u nama te kao takvo nas ne može ispuniti. Kada prođu trenutci određenog zadovoljstva mi odmah tražimo sljedeće a ako ne uspijemo da ga pronađemo u nama se budi nezadovoljstvo koje vrlo često poprima i kronični oblik u kojemu osoba skoro pa u potpunosti gubi mogućnost uživanja.
Sreća je pak nešto drugo, ona je prirodno stanje čovjekove duše, sreća se ne osvaja niti se dostiže, ona se živi svakim udahom i otkucajem srca. Da bi pronašli sreću potrebno je prvo da ju odvojimo od zadovoljstva, jer sreća koja dolazi samo nakon zadovoljstva nije sreća uopće, to je tek kemijska reakcija ushićenosti zbog trenutne situacije. Onaj koji trči za takvim oblikom 'sreće' nikada uistinu neće biti sretan i zadovoljan samim sobom, to je činjenica dobro vidljiva u današnjem svijetu.
Da bi nešto živjeli moramo to najprije spoznati, tako i sreća mora biti spoznata kako bi postala iskustvo. Bez temeljnih spoznaja o sebi sreća ostaje vječno sakrivena, iako vječno prisutna u nama ona nam ostaje neopisivo daleko iz razloga jer smo mi sami daleko od istinskoga sebe. Uistinu, kako da bude sretan onaj koji se još nije susreo sa samim sobom, to je nemoguće. Osoba koja se poistovjećuje sa svijetom daje sebe prolaznostima i brigama a glavno gorivo koje takvu osobu nosi kroz život jeste strah koji dolazi u bezbrojnim oblicima.
Čovjek koji sebe spoznaje isključivo kao tijelo ima strah od svega što tijelu može nauditi, on se boji smrti; bolesti; samoće; siromaštva; sramote; napuštenosti a ponajviše nestajanja. I tako ne poznavajući moć vlastitih uvjerenja čovjek u svoj život unosi sve ono čega se boji i od čega bježi a usputno sanja o sreći. To je uistinu parodija života gdje čovjek zbog neznanja djeluje nesvjesno te u svoj život privlači ono od čega bježi a udaljuje ono za čime žudi.
Tamo gdje je prisutan strah nema prostora za sreću a tamo gdje je prisutna sreća nema prostora za strah, razumjeti ovo je od presudne važnosti ukoliko želite sebe ustaliti u sreći i blagostanju. Strah je posljedica neznanja a sreća jeste posljedica znanja, stoga je formula za sreću veoma jasna; spoznati istinskoga sebe.
Vjerujem da bi mnogi od vas sada postavili pitanje; 'kako spoznati istinskoga sebe'? ..no odgovor na ovo pitanje vi već dobro znate, samo ne želite da pođete tom stazom samospoznaje koja iz ove svjetovne perspektive izgleda veoma strašno. Vi ste navikli da budete to što jeste, navikli ste na svoja nezadovoljstva, na svoju bol, svoju tugu te niste kadri da sve to napustite. Zagledajte se iskreno u sebe i vidjeti ćete da vi oduvijek znate svaki izvor svoga nezadovoljstva i boli, vi vrlo dobro znate i to da su vas vaše odluke dovele tu gdje jeste.
Želite li spoznati istinskoga sebe, onda je tek apsolutna iskrenost prema sebi jedini način. Ako niste u stanju da budete iskreni prema samome sebi u trenucima kada bivate sami sa sobom onda nemojte očekivati sreću u svome životu, jer vi ste eto odabrali da svoju stvarnost prepustite lažima.
Put samospoznaje nije jednostavan iz razloga jer od nas zahtijeva da se suočimo sa svime onime od čega bježimo cijeli život, no oslobođenje koje nas čeka na kraju toga puta jeste najveća nagrada koju Duša može dobiti, a sve što je potrebno jeste biti iskren prema sebi.
Želite li sreću, znate što vam je činiti...
Namaste
Anđelko Katinić
Primjedbe
Objavi komentar