Mi sebe iznutra sporadično posmatramo, zapostavljamo te se ne obaziremo na sebe. Tu je ključ problema. Tek kad nešto uradiš pogrešno prema društvenim normama i kodeksima ponašanja, ili možda vlastitim normama, tek se tad malo osvrneš na svoje ponašanje, dok inače veoma često sebe stavljamo na posljednje mjesto na prioritetnoj listi zadataka.
Zapravo nisu to ni zadaci, to su više potrebe, one unutrašnje potrebe za poistovjećivanjem svoga bića sa svojim bitkom. To znači da sebi najteže priznajemo greške i pripisujemo uspjehe a što znači da još u sebi nismo prepoznali suštinu svog postojanja.
Posmatrati sebe iznutra je imanentan 'zadatak' svakog od nas, jer samo tako možemo izaći iz vlastitog labirinta i začaranog kruga. Jer, ako si usamljen sa samim sobom, moraš se zapitati zašto i još važnije, kad to spoznaš, pronaći odgovor na pitanje kako izaći iz svega toga?
Samoopažanje svojih emocija i doživljaja su veoma važni u našem životu. Ako opazimo u sebi nemir, tražimo njegov uzrok, ako opazimo u sebi ljubomoru, opet tražimo uzrok. Ako opazimo u sebi neku inspiraciju i ona nas čini sretnima, pokušavamo te uzroke zadržati što više i što duže. Nemir, ljubomoru, brigu...trebamo staviti u neki treći, četvrti krug naše podsvijesti, samo ako trenutno ne pronađemo rješenje. ...a i ono će doći.
Znači, primarni cilj je svakog od nas, posmatrati sebe iznutra, govoriti srcem i dušom, izmjeriti prije toga riječi i njihovu težinu, ocijeniti trenutak,
Prije i iznad svega, trebamo razviti sliku o sebi kao savršenim biću koje je tek zbog neznanja postalo nesavršeno . U toj slici o sebi ne treba pretjerivati i ići u krajnosti, inače ćemo izgubiti mogućnost da primjetimo ono što je nužno da promjenimo. Jednostavno, trebamo smjestiti sebe gdje jesmo i kakvi jesmo.
Dakle, stvarajući sliku sebe u vanjskom svijetu, mi projiciramo sebe iznutra prema vani. Zaključujemo da smo: Lijepi, pametni, zanimljivi, rječiti, šarmantni i da se baš lijepo osjećamo u svojoj vlastitoj koži, ali i da smo zamjenjivi, to moramo znati i sebi priznati, jer smo samo mi takvi kakvi jesmo. Unikatni, za sebe.
Razviti vještinu ljubavi prema sebi nije lako i nije trenutačni zadatak.To je permanentni vlastiti zadatak i kad razvijemo te tehnike ljubavi prema sebi, samo će nam nebo biti granica!
Namaste
Autor; Rasema Dzinalija
za Vitae Est
Primjedbe
Objavi komentar