Da bi poštivali pravila jasno je da ih prvo trebamo poznavati, a to je upravo jedan od najvećih problema ljudskoga života gdje većina nas igra igru života a da uopće ne poznaje pravila igre.
Svi znamo kako život započinje, zar ne !? Rađamo se u potpunom zaboravu, i na nama je tek da upoznamo svijet. Prvo se susrećemo sa svojim roditeljima, sa svojom majkom pa zatim i sa ostatkom rodbine. U tim trenucima, sve što možemo činiti jest da promatramo i da raznim gestikulacijama tijela izražavamo svoje zadovoljstvo ili nezadovoljstvo s onim što trenutno proživljavamo. Zapravo u početku mi bivamo u potpunosti prepušteni okolini u kojoj smo se rodili, a mnogo toga u našem kasnijem životu ovisi upravo o kvaliteti te okoline koja nas je othranila.
Svi se dobro sjećamo koliku važnost je za nas imala riječ oca, majke, djeda, bake i svih ostalih starijih članova obitelji. Otac i majka su najveći autoritet u tome periodu odrastanja a svaka njihova riječ je za nas bila zakon i neporeciva istina. Roditelj se uvijek trudi dati najbolje svojoj djeci, no često djelujući kroz neznanje i strah, nesvjesno nanosi djetetu velike podsvijesne traume misleći da zapravo čini nešto dobro. To je rezultat nesvjesnog djelovanja s kojim se svi mi svakodnevno susrećemo, a koje je ujedno izvor svih problema čovjeka.
No da sada ne ulazimo u nepreglednu temu o svjesnom i podsvjesnom umu, preskočiti ćemo naše dijetinstvo i doći u sadašnji trenutak koji je jedini trenutak istinskog postojanja. Vidite, u životu je najbitnije ne komplicirati previše a pokušaj čeprkanja po podsvijesnom umu ili prošlosti je upravo to, kompliciranje i bijeg iz sadašnjeg trenutka. Uzalud je krivicu bacati na prošlost ili nesvjesnost svojih roditelja koji su nam zbog svoga neznanja prenijeli sve svoje strahove i uvjerenja. Treba biti svjestan da su i oni baš kao i mi, činili najbolje što su znali.
Iako sadržaj naše podsvijesti uvelike određuje kvalitetu našega života, ipak je naša svijest ta koja je presudna, koja bira i odlučuje. Uvjerenja možda jesu nametnuta, no da li ćemo ih slijediti, to je već naša odluka. Ne može nam nitko nametnuti odabir osim nas samih i naših osobnih strahova, tako npr. samo kukavičluk može natjerati osobu da čini nažao drugoj osobi, samo kako bi zaštitila sebe. Nitko ne može reći; 'nisam imao izbora', izbor uvijek postoji. No za izbor je potrebna hrabrost ! Najlakše je se praviti glup i naivan; nisam mogao, nisam znao, nisam htio itd.
Nitko ne može pobjeći od istine da u svakome trenutku ima pravo izbora, nitko. No veoma je teško odabrati ispravno naspram ugodnog, veoma je teško u ime istine ići protiv svojih strahova i to je ono što unosi trulež u naše živote, ta odluka da uvijek idemo putem manjeg otpora.
Nije potrebna nikakva mudrost da bi se razlikovalo ispravno od neispravnog djelovanja, ta sposobnost razlučivanja nam je svima po rođenju data i od te istine nitko ne može pobjeći. Laž je da moramo ići u rat jer nemamo drugog izbora, jer nam zakon tako nalaže. Rat nikad nije u interesu dobra, to je uvijek interes izopačnih ljudi kojima smo dali vlast nad našim životima. Svatko od nas bi trebao, u svakome trenutku biti spreman odreći se svoga života za viši cilj, kao što je to mir i nenasilje a koji se nikada ne postižu ratovima
Vidite, to su osnovna načela života koja mi svakodnevno gazimo, načela kao što su; nenasilje, razumijevanje, oprost, suosjećanje, prihvaćanje, davanje, primanje....Svakodnevno mi idemo protiv svega toga a očekujemo radost i blagostanje u životu. Da li je moguće da smo toliko glupi pa da ne vidimo da je to nemoguće !?
Sve naše greške i greške drugih ljudi, sve naše različitosti i naša uvjerenja ne dolaze od nas, jer kao što smo rekli mi dolazimo na ovaj svijet bez identiteta. Identitet je nešto što dobivamo od svijeta, pa zašto da se onda mrzimo zbog nečega što nam je nametnuto. Nacija, religija, društveni stalež... sve je to samo iluzija nastala iz naših strahova, a naša odgovornost je da sve to napustimo i da gledamo jedni druge kao sebi iste.
Isus Krist je rekao; 'Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe', i to je jedini zakon koji bi trebao postojati između dva čovjeka. No za to su potrebni hrabrost i čestitost, koji su zasigurno tu u svakome od nas, a na nama svjesnim bićima leži odgovornost da upravo to bude naš odabir. Jer kao što rekoh, odabir nam nikada ne može biti nametnut.
Tek nakon što prihvati ova načela života, osoba biva sposobna da oblikuje svoj život prema željama svoje Duše, do tada naš život i naša Duša su na 'kocki' !
Namaste
Anđelko Katinić
Primjedbe
Objavi komentar