Prazan kofer !

Dijalog između Boga i mrtvog čovjeka.

Bog: U redu sine, vrijeme je da krenemo.

Čovjek: Tako brzo? Imao sam puno planova.
Bog: Stvarno mi je žao, ali vrijeme je da krenemo.

Čovjek: Što imaš u tom koferu?
Bog: Ono što ti pripada.

Čovjek: Ono što mi pripada? Misliš, moje stvari, odjeću, novac...
Bog: Te stvari nikada nisu bile tvoje, one pripadaju Zemlji.

Čovjek: Jesu li to moja sjećanja?
Bog: Ne, ona pripadaju Vremenu.

Čovjek: Jesu li to moji talenti?
Bog: Ne. Oni pripadaju Okolnostima.

Čovjek: Jesu li to moji prijatelji i obitelj?
Bog: Ne sine. Oni pripadaju Putu kojim si išao.

Čovjek: Jesu to moja žena i djeca?
Bog: Ne. Oni pripadaju tvom Srcu.

Čovjek: Onda to mora biti moje tjelo.
Bog: Ne. Ne. Ono pripada Prašini.

Čovjek: Onda to sigurno mora biti moja Duša!
Bog: Griješiš sine. Tvoja Duša pripada meni.


Čovjek suznih očiju i sa strahom uze kofer iz Božje ruke i otvori ga. PRAZAN!! Slomljenog srca i uz suze koje su se slijevale niz njegove obraze, Čovjek upita Boga.

Čovjek: Nikada ništa nije bilo moje?
Bog: Tako je. Nikada ništa nisi imao.

Čovjek: Pa onda? Što je bilo moje?
Bog: Tvoji TRENUCI. Svaki trenutak koji si živjeo bio je tvoj.

Život je samo trenutak. Trenutak koji pripada nama. Uživajte u ovom Trenutku dok ga imate. Ne dozvolite da vas bilo što zaustavi da obavljate posao u kojem uživate. Živite svoj život Sada. Ne zaboravite biti sretni, jer je to JEDINO važno. Materijalne stvari i sve za što ste se borili u životu, ostaje iza vas. Ništa ne možete ponijeti sa sobom. Ono što je zaista važno je da ŽIVITE SVOJE TRENUTKE.

Preuzeto sa; Nova Svest