Mnogi mudraci i sveci kao i vizionari svojim su mnogobrojnim iskustvima svjedočili jednoj unikatnoj Svjesnosti. To viđenje Vrhovnog principa su ostvarili unutar svog prosvijetljenog srca. Oni su odraz tog principa proslijedili kroz suosjećanje prema čovječanstvu i tako prenijeli viziju putem ljudskog jezika a time su potakli unutarnju žeđ Duše za uranjanjem u to Blaženstvo. Ta za mnoge tajna se nalazi u osnovi zadivljujuće ljepote Svemira. Vrhovni princip ili jasno viđenje (Vidya) uzrokuje osnovnu težnju u srcima svih bića. To je Znanje, Mudrost, Svjesnost.
Oni su svi rekli da Ono što nema postanka, ne poznaje početak. To je bilo prije svega ili prije nego što je sve bilo. Nije bilo ničega što mu je prethodilo. Iz toga samog razloga, nema kraj. Ono se širi dokle god Ga je Volja, napreduje kao različitost kako god osjeća, kroz Svoju Punoću, ispunjava Univerzum također.
Međutim, osoba može upiti ove lekcije samo do stupnja njezine staloženosti i inteligencije. Poslije savladavanja tekstova i zadobivanja iskustva u provođenju lekcija u stvarnu praksu, osoba može prenijeti svjetlo i radost sa drugima.
Naš objektivni materijalni svijet je ono što postaje vidljivo našim očima, ono što zadovoljava naša čula, što fascinira naše umove i što informira naš um.
Svi koji žude biti spašeni od poplave “rođenja i smrti” koja ih sada zapljuskuje, streme ka oslobođenju od svega što vezuje, poput osjećaja “ja” i “moje” (ego) koje uzrokuju inače svu destrukciju. Čovjek je vezan za dužnosti i zadatke ili takozvanu tjelesnu svjesnost (deha-darma) sve dok ne spozna Vrhovni Princip . Spoznajom ili viđenjem osoba zna da sve veze i rodbinski odnosi, afekcija i vezanost su trenutačne i da su podložne propadanju i kraju. Tada nastupa period spontanog odbacivanja svih uslovljenosti jer potvrđuje promjenljivost svijeta. Ova svjesnost prožeta ovim principom osjeća da je Atma (Duša) ostalih živih jedno sa njegovom vlastitom Atmom; takva osviještena osoba će biti sretna da je sve to; neće vidjeti razliku između čovjeka i čovjeka, jer on može samo da iskusi jedninu, ne različitost. Fizičke razlike u boji, kasti i doktrini samo se odnose na tijelo.A čistoća, dobrota, itd., su sve posljedice puta ka toj spoznaji; na njima se ne može insistirati kao esencijalnim na samom početku.
Gledajući tako, za što možete onda reći, ‘Ovo je Istina’!?
Samo za ono što traje kroz Prošlost, Sadašnjost i Budućnost, što nema ni početka ni kraja, što se ne pokreće ili mijenja, što ima jednoobraznu formu, ono što daje iskustvo jedinstva.
Čovjeku je lakše razmotriti tijelo, čula, um, životnu silu... Oni se mijenjaju, ne traju, nestaju; oni počinju i prestaju, oni su inertni, jer su bez temeljne Realnosti. Oni uzrokuju zabludu o Realnosti. Oni imaju samo relativnu vrijednost; oni nemaju apsolutnu vrijednost. Oni sjaju samo zbog posuđenog svjetla. Um je ograničen ograničenjima vremena, prostora i uzroka.
Kako može Param-Atma koja je u suštini ničim netaknuta , biti ograničena sa bilo čime !?
Vrhovni princip ili Brahman je to što postaje ili izgleda kao da postaje stvarnost u kojoj bivamo, Antharyami, Sila Unutarnjeg Motiva.
U Nirguna aspektu je Primalni Uzrok, Hiranya Garbha, čija manifestacija je Kreacija. Shvatiti ovu tajnu univerzuma i njezin izvor i postojanje – to je Jnana. Isto tako svo znanje koje je ograničeno trima Gunama je neznanje (Ajnana). Kako može tako ograničeno znanje biti Jnana !? Znanje o Transcendentalnom mora biti transcendentalno samo po sebi, u istoj mjeri i do istog stupnja. Tako sve više Svjesnost Jednoga donosi mudrost i sve veću svjesnost Anande koja širi spoznaju ka dovršenom procesu samog bivanja. Znalcu je jasno da Brahman nema ove ili druge atribute, već kada je Brahman spoznat, tada onaj koji zna, spoznato i znanje postaju Jedno.
Moglo bi se reći da Vrhovni Princip zvan Apsolut, Brahman ima formu, dok je Jnana Bez Forme; ali su obadvoje Bez forme u pravom smislu riječi. Takva forma Brahmana je rezultat avidye ili Neznanja; Forma se pripisuje Brahmanu samo kako bi služila potrebama utjelovljenih duša tokom njihovog utjelovljenja. Apsolut je snižen na nivo uslovljenog, jer je Duša također uslovljena tijelom. Ne znati da je ova ljudska međuigra samo uslovljeno stanje Atme je kao biti snižen na tupost životinje. Skripte poput Veda u kojima su ove činjenice spomenute govore samo Istinu.
Možete vidjeti bez očiju, čuti bez ušiju, govoriti bez jezika, mirisati bez nosa, dodirivati bez tijela, hodati bez nogu; da, uvijek imati iskustvo bez uma. Jer vi ste Čista Esencija Sami po sebi; vi ste Vrhovno Sebstvo. Nemate svijesti o ovoj Istini; stoga, gušite se u neznanju. Osjećate da ste samo čula i stoga doživljavate jad. Pet čula su vezana za um; to je um koji odvojeno aktivira čula i koji je pogođen na osnovu njihove reakcije. Čovjek čita kroz oko povezano sa umom i stoga doživljava poraz. Ali Jnani ima Divyachakshu, Božansko oko, jer ima Božansku viziju; on može čuti i vidjeti bez pomoći čula.
Apsolutna Istina je iznad dometa Vremena i Prostora, to je nedjeljivo. Ona nema početka; ona uvijek i vječito postoji; ona je temelj, osnova, samo-obznanjujuća. Znati ovo, kroz iskustvo, jeste Jnanam. Također ta Vrhovna istina, ne može biti opisana kao ovo ili ono, niti može biti objašnjena nekim karakteristikama. Kako može nešto što je iznad uma biti opisano kroz puste riječi !?
Iskustvo Vrhovnog principa (Brahmana) je Jyotiswarupa, što znači; stanje čija priroda je sjaj, veličanstvo ili svjetlost, koji je iluminacija sama po sebi’. Deset miliona sunca ne mogu da se usporede sa Sjajem Param-Atme
Život se mora sagledati kao manifestacija triju Guna, kao igra temperamenata koji povlače konce lutke. Ova svijest mora da prožme svaku misao, riječ i djelo. To je Jnana koju trebaš. Sve ostalo je Neznanje (Ajnana).
Na sanskritu je vrhovno biće – purusha-vishesha, nevladar. Većina to prevodi u riječ „Bog” kao „najviši, vrhovni”. Sve su to imena dana svjesnosti koja je svjesna sama sebe.
On je individualna jedinica božanske svijesti – individualna, ne univerzalna, jer svaka individua je Bog. On je netaknut od nesreća života, djelovanja i njegovih rezultata. Zašto? Jer što više postanete individua, više život uzima različit kvalitet. Nova dimenzija se otvara – dimenzija igre. Što se više bavite s sposobnošću i vanjskim, ljudskom periferijom, (body awareness)..vaša dimenzija života je uvijek dimenzija djelovanja; zabrinuti oko rezultata, zabrinuti o tome da li ćete dostići cilj ili ne, vezanosti za veze i odnose, uvijek zabrinuti da li će vam stvari pomoći ili ne, što će se dogoditi sutra. Jedino čovjek čiji je život postao igra, ne zamišljanje već stvarno cjelinom sviješću ne brine se za sutra, jer on postoji samo danas.Stvar koju radite u sebi ima vrijednost.
Izvan čovjeka, ne postoji briga. Zašto je čovjek zabrinut? Zato što gleda život kao borbu a ne kao igru – a čitava egzistencija je igra. Kada čovjek postane usredsređen u sebi, on postaje igrač; on se igra. Život je igra i to je lijepo; nije potrebno brinuti o rezultatu. Rezultat nije važan, to je jednostavno nevažno.
Ako ste dobro ovo razumjeli, što ćete vi raditi u trenutku takozvane smrti? Promatrati što se događa. Ova svjesnost postepeno gubi sve i konačno više nije svjesna sama sebe. To stanje je neopisivo. Naziva se Parabrahman, Vrhovni Apsolut, ali to je samo ime koje služi za komunikaciju.
Izvor; Girija.info
Primjedbe
Objavi komentar