Ono što upravlja našim životima su osobna iskustva, uvjerenja, emocije, strahovi i želje s kojima se poistovjećujemo. Sve to skupa sačinjava stanje svijesti s kojom smo prisutni u svome bivanju i kroz koju percipiramo sebe, druge, život, svijet, Boga. Upravo ta naša percepcija jeste naša jedina stvarnost, stvarnost koju smo često spremni braniti po cijenu života. No iako je naša percepcija ta koja sačinjava našu stvarnost to ne znači da je ona istinita, ona je samo odraz naših iskustava i uvjerenja kojih uglavnom niti sami nismo svjesni.
ISKUSTVA i UVJERENJA
U našoj ranoj dobi dok smo bili još djeca ovisna o brizi roditelja, mi stječemo svoja prva životna iskustva iz kojih se zatim rađaju naša prva uvjerenja. No kako su iskustva kratkotrajna a uvjerenja ostaju često i za cijeli život, događa se to da uvjerenja preuzimaju moć našega fokusa te na taj način oblikuju sva naša buduća iskustva.
U toj ranoj fazi cijeli je naš život ovisio o ljubavi naših roditelja i o njihovoj brizi kojom su se odnosili prema nama. Njihova ljubav je u nama stvarala osjećaj sigurnosti i ugode dok je njen nedostatak uvijek bio popraćen neugodnim ili bolnim iskustvom. Već tu u ranome djetinstvu mi kroz iskustvo primanja ili nedostatka roditeljske ljubavi bivamo uvjereni kako naša sreća ovisi o nečemu što dolazi izvana, što je jedno od prvih podsvjesnih uvjerenja koje nas navodi da ljubav i sreću tražimo izvan umjesto unutar sebe.
Emocije su ništa drugo do kemijske reakcije u našemu tijelu što uvijek prate naša uvjerenja i misli koje kroz njih proizlaze. Negativna uvjerenja i misli u nama bude negativne emocije poput; straha, ljutnje, ljubomore, povrijeđenosti itd. Dok pozitivna uvjerenja i misli u nama bude pozitivne emocije kao što su; sreća, mir, zaljubljenost, zadovoljstvo itd...Neminovno je to da u svakome od nas postoje pozitivna i negativna iskustva i uvjerenja, no ono što većina od nas ne shvaća je činjenica da smo mi postali ovisni o svojim emocijama pokušavajući ih potaknuti na mnoge načine, često ne birajući sredstva. Tako mnogi od nas primjerice nesvjesno odlaze u svoja sjećanja kako bi potaknuli određenu emociju u sebi. Ponekada je to sreća, ponekada tuga, ponekad zaljubljenost a ponekad ljubomora...no činjenica je da mi uvijek sami biramo, svjesno ili nesvjesno !
Emocije su poput opojnoga sredstva o kojemu smo ovisni, no mi nismo u stanju da to vidimo jer ih stavljamo na pijedestal uzvišenosti, često smatrajući kako su one te koje čine razliku između nas i životinja. No istina je upravo suprotna, upravo su emocije te koje nas ponekada navedu da budemo okrutniji od najokrutnijih zvijeri koje su ikada kročili ovom planetom.
Bitno je poznavati razliku između emocija i autentičnoga stanja bivanja naše Duše, jer to dvoje mi umijemo često da brkamo. Na primjer Ljubav nije emocija, ona je autentično stanje Duše, a isto se može reći za; sreću, mir, slobodu, empatiju... S druge strane emocije su samo osjećaji koji su podložni našim iskustvima, uvjerenjima i mislima.
STANJE BIVANJA; (kvalitete Duše)
ljubav, sreća, sloboda, mir, blaženstvo, potpunost, empatija...
EMOCIJE; (potrebe tijela)
zaljubljenost, strast, požuda, ljubomora, strah, ljutnja, mržnja, ideologija...
"Onaj koji je ne slijedi emocije nije onaj kojeg se trebamo bojati, no onaj koji se veže emocijama je kadar da i 'ljubav' iskoristi za zločin"
BOL i STRAH
Prvo iskustvo pri dolasku na ovaj svijet s kojim je se svatko od nas susreo jeste bol kroz koju smo prošli prilikom poroda, jer svatko od nas je dijelio porodne muke sa svojom majkom. Iako se mi toga ne možemo sjetiti iz razloga jer naš intelekt tada nije bio razvijen da bi svjesno pamtio, to prvo iskustvo boli je ostalo kao vječni patent u našoj podsvijesti iz kojega kasnije nastaju svi naši strahovi. Stoga, može se reći kako je bol majka svih strahova a naše poistovjećivanje sa svojim fizičkim tijelom nas zarobljava vječnim strahom od boli. Pa čak i kada razmišljamo o smrti, uglavnom nije smrt ta koje se bojimo nego je to bol za koju vjerujemo da je prisutna u smrtnome trenutku. Kod mnogih osoba strah od boli je veći nego strah od nestajanja i gubitka identiteta.
Tek onda kada spoznamo da je naše tjelesno ispoljavanje zapravo sekundarni oblik našega bivanja mi bivamo u stanju da nadiđemo strah od boli, upravo iz toga razloga je za svakoga od nas ključno da spoznamo sebe u potpunosti. Onaj koji spozna sebe i oslobodi se straha od svih oblika boli (tjelesna bol, psihološka bol, duševna bol..) biva oslobođen svih drugih strahova, takva osoba postaje apsolutni gospodar nad svojim životom.
"Naš bol i strah su oružje koje će uvijek biti iskorišteno protiv nas od strane onih što žele da upravljaju našim životima"
SLOBODA
Kako bi postali apsolutno slobodne osobe, oslobođene 'težine života' i gorkih emocija koje nas bacaju čas vamo, čas tamo..potrebno je da se vratimo na početak svoje životne priče te da sva naša uvjerenja, sva naša iskustva, sve naše strahove i svu našu bol ostavimo tamo gdje smo ih upoznali i primili u sebe. Oni su nam bili potrebni kako bi nas doveli do ove točke gdje smo ponovno otkrili istinu o sebi, oni su nas tjerali da ne odustajemo u potrazi, bez njih nikada ne bismo uspjeli. No sada kada smo prešli svoj put neznanja i kada smo se vratili svome prvobitnom bivanju, red je da otpustimo staro i da prihvatimo novo. Jer svaki trenutak koji biva osviješten našom svjesnošću u sebi nosi novi početak, ali samo ukoliko smo spremni da 'napustimo' sebe koji je postojao do ovoga trenutka Sada.
"Sloboda nastaje tamo gdje uvjerenja prestaju"
Namaste
Anđelko Katinić
Primjedbe
Objavi komentar