Put u tišinu - Otpusti sve i jednostavno 'Budi' !


Čini se kako živimo u vremenu u kojemu je 'Duhovnost' postala nešto poput trenda, na svakom koraku izniču nove organizacije koje nude nove metode za postizanje prosvjetljenja, sreće, bogatstva, svega i svačega. Na prvi pogled može se učiniti kako se budi svijest ljudi na ovome planetu, jer mnogi se eto okreću ka duhovnosti, no nažalost to nije slučaj. Naime, ljudi se uistinu okreću ka duhovnosti, no to čine iz potpuno krivih razloga, uglavnom zbog uvjerenja kako će kroz određene duhovne filozofije privući obilje u svoj život.

Instant rješenja se nude na svakome koraku, te je duhovnost tako postala veoma unosan biznis za mnoge tzv. iscjelitelje, mistike i predstavnike raznih tehnika koje navodno mogu obogatiti čovjekov život. No ne bi to bilo ništa loše kada bi svatko od njih radio svoj posao sa isključivom namjerom da prije svega pomognu, no nažalost to je veoma rijedak slučaj. Čast autentičnima, kojih zaista ima i zapravo je veoma lijepo vidjeti kako takve osobe uistinu nesebično dijele svoje spoznaje i kroz razne projekte pomažu mnogima bez da traže štogod zauzvrat. 

Razlog zbog kojega pišem ovaj članak je taj da pokušam maknuti tu krivu sliku o 'duhovnosti' i 'prosvjetljenju' koja nažalost kruži u mislima mnogih osoba u današnjem društvu. Sve te metode koje nam nude 'duhovne usluge' su zasnovane na principu tehnika koje se moraju slijediti kako bi se postigli određeni rezultati, ja vam odmah mogu reći da Duša ne zahtjeva nikakvu tehniku kako bi bila spoznata a sama duhovnost nikako nije rezultat određenih vježbi. 

Biti na 'putu duhovnosti' , ako tako što uopće i postoji zasigurno ne uključuje nikakvu tehniku niti metodu, prije bi se moglo reći da je potrebno osloboditi se svih tehnika i metoda, svih puteva i filozofija, jer samo tako osoba može doći do onoga što je ključno za dostizanje stanja potpune svjesnosti, do tišine u kojoj prebiva naša Duša. Dakle, ono što mi nazivamo 'duhovnost' bi zapravo trebalo predstavljati tišinu unutrašnjeg bića, stoga je veoma jasno kako su u tome slučaju metode i tehnike suvišne, iz razloga jer unose buku u nas, galamu koja narušava naš kontakt sa tišinom.

Mnogi će reći kako je nemoguće nešto postići bez da se išta čini, bez da se koristi neka tehnika ili metoda, i zaista ako govorimo o dostignućima u materijalnom smislu, oni su u pravu. No naša Duša ne pripada ovome materijalnome svijetu, te Ona zahtjeva sasvim drugačiji pristup od onoga na kojega smo navikli u postizanju materijalnih ciljeva. Da bi bila spoznata, Duša od nas 'zahtijeva' samo jedno; Tišinu (nedjelovanje). Kada kažem 'Tišina' ja pri tome ne mislim na totalnu odsutnost misli, ne ! 

Tišina je jednostavno bivanje bez upuštanja u unutrašnje borbe sa mislima i emocijama, svaka naša namjera da nešto mijenjamo stvara otpor u nama a tamo gdje se pojavljuje otpor dolazi do borbe. Svi znamo da gdje ima borbe, nema mira; gdje nema mira, nema tišine; gdje nema tišine, nema mogućnosti da se osluškuje šapat Duše. Netko će opet reći kako je potrebna neka tehnika koja će nas naučiti kako da samo promatramo svoje misli i emocije a da se ne povodimo za njima, ja odgovorno tvrdim da je to u najmanju ruku djetinjasto razmišljanje.

Pokušajte promatrati svoje misli i svoja uvjerenja i jasno ćete vidjeti da je sve ono što izlazi iz vas kao riječ ili djelo isključivo vaš izbor, također svaka vaša ljutnja, tuga, ljubomora, zavist...sve je to vaš izbor. Pogledajte iskreno u sebe i recite, nije li tako !? Problem iz kojega potječu sve te emocije je naše poistovjećivanje sa sadržajem naših misli (djelovanje ega), mi vjerujemo kako smo mi naši osjećaji i naša uvjerenja, mi vjerujemo da smo 'Buka' koja odjekuje u nama, a jedina istina je da smo mi ono što ostane kada svega iz nas nestane. Mi jesmo Tišina.

Biti 'prosvjetljena' ili 'duhovna osoba' ne znači biti oslobođen emocija, lošeg raspoloženja, loših dana...dok smo prisutni u ovome tijelu, biti će i svega toga što tijelu pripada. No biti nevezan za sve to, ne dopustiti sebi da djelujemo pod utjecajem emocija, shvaćati da je misao samo slika koja nema veze sa onim što mi zapravo jesmo, i na kraju voljeti sve to jer sve to jeste život..to je uistinu 'prosvjetljenje' o kojemu govorimo. Shvaćanje života i sebe na ovakav način uranja nas u duboki mir jednostavnog bivanja gdje; siromaštvo, tuga, bol, razočarenje..postaju samo misao kojoj se nasmijemo. Jednom kada pronađemo taj mir unutar sebe, u naš život ulazi bogatstvo kakvo čovjek opterećen materijom ne umije niti da zamisli, uistinu sve ono što smo ikada tražili je samo sjena onoga što nalazimo u tišini svoga bića. No da bi pronašli tišinu, moramo obustaviti potragu.

Namaste

Anđelko Katinić



Primjedbe

Objavi komentar