Ako želite materijalne stvari svijeta morate ih tražiti izvan sebe, ali ako želite naći sebe morate biti staloženi, neuznemireni, i napustiti sva traženja. Ono što stvarno jeste može se vidjeti samo u savršenom miru i praznini. Svaka potraga je potraga za nečim, isto tako to je uvijek neki oblik uzbuđenja, napetosti, jer je to isto tako i želja i strast Ali Duša se ne može ostvariti kroz strast. To je problem. Mnogi misle da je odlika biti strastven. Strast ukazuje da netko želi postati ili postići nešto, dok mu je Duša već unutar njega. Duša je ono što je “ja“, “sam“, “jesam“.
Strast i Duša leže na suprotnim stranama. One su nasuprotne dimenzije
Želja i strast stvaraju svijet. Da li je strast ili želja za novcem ili za vjerom, za autoritetom ili za ostvarenjem Boga, za svjetovnim zadovoljstvima ili za oslobođenjem od mokshe, nije važno. Sva strast je neznanje i ropstvo. Tu imamo čestu pojavu željena potraga za Dušom, ali dok se Duša može realizirati ona ne može biti objekt želje. Ne može postojati želja kao takva za Dušom. Sva želja je svjetovna; ne-želja je duhovna.
Ljudska ljubav koja se bazira na polarnostima, je jako privlačna jer nosi veliku želju, sjedinjenje u zemlji odvojenosti i strast. Međutim, ljudska ljubav je također i ispunjena strahom, posesivnošću, ljubomorom i boli.
Možete tražiti nekoga ili nešto što je udaljeno ali kako možete tražiti ono što ste vi sami? Vlastita osoba ne može se tražiti u smislu kako se može tražiti sve ostalo jer u ovom slučaju nema razlike između onoga koji traži i onoga koga se traži. Možemo isto reći da, potraga za prvobitnim uzrokom beskrajna je pustolovina. Jer iako zmija uopće nije tu, čovjek je vidi u užetu. Sve je plod mašte.
Razumijevanje strasti oslobađa od strasti jer otkriva njezin bolan karakter. Znanje o bolu nas oslobađa od bola. Nitko, tko poznaje bol, ne može željeti bol. A kada nema želje, kada um nije niti uznemiren strašću niti išta traži, tada, upravo u tom trenutku, u tom mirnom i spokojnom trenutku iskušavate svoje stvarno i izvorno biće. Duša se obznanjuje kada strast nestaje. Možete strastveno istražiti svijet ali ne možete tražiti sebe. Onaj koji krene u potragu za sobom ide još dalje od sebe. Važno je da se to potpuno razumije. Samo tada potraga višeg smisla može biti moguća. Ništa u čovjeku nije stvarno ugašeno niti je on izgubio smjer, ali ako su mu oči zatvorene tama se širi svuda unaokolo i gubi se svako usmjerenje. No zatvarajući oči čovjek gubi sve; otvarajući ih postaje kraljem. Ali većina ma što radili, i ma s kim se družili puni su misli o sebi samima. I to je lažno sudjelovanje, tada niste istiniti u ničemu. Osoba je tada kad nešto sluša pod iluzijom da čuje a u stvari ne čuje. Za istinsko prisustvo potrebno je da duh bude u stanju savršene, tihe pozornosti Stalno se prisjećati da se živi u sadašnjosti – i potrebna je stalna budnost i oprez svaki dan. Obično nanovo prevladava mehaničko mišljenje o prošlosti i budućnosti, mašta. Pozornost je stalno jako bitna. Ako pazite nesvjesnost neće nanovo zagospodariti, jer pažnja i svjesnost lome naviku.
Vrlo je važno da se živi prirodno. Čovjekovo cijelo ponašanje je umjetno i rezultat želja i uvjetovanja. Mi se uvijek zamatamo u lažna odijela i zbog tog omota postepeno zaboravimo svoje stvarno biče. Svucite tu lažnu kožu i odbacite ju. Iznutra nemojte dozvoliti stvarima da se natiskuju na vas. A isto je istinito za vanjsko – živite prema sebi kao da ste potpuno sami . No znamo da općenito čovjek nikada nije sam. Uvijek je okružen drugima. I ako oko njega nema mnoštva izvana, on je u središtu mnoštva iznutra. Mnoštvo treba raspršiti. Prihvatljivo je i ljudski da čovjek ima plemenite želje, imajući na umu vlastiti karakter, ispravnost i jedinstvo društva.
Da li ste ikada pokušali zamisliti kakvi ste izvan svih vaših odnosa? Jeste li ikada odbacili odoru tih odnosa i vidjeli sebe potpuno odvojeno od njih? Pokušajte se odmaknite od svih odnosa i shvatite bar na tren da niste ničiji sin Pa ni svojega oca i majke, niti muž svoje žene, niti otac svoje djece, niti prijatelj svojih prijatelja, niti neprijatelj svojih neprijatelja – i ono što ostane je vaše stvarno biče.
Naša stalna i trajna priroda potisnuta je raspršenim pravcima našeg djelovanja. Kao što je more prekriveno valovima a sunce oblacima, mi smo pokriveni našim vlastitim akcijama. Sloj akcija na površini skriva ono što je duboko unutra. Beznačajni valovi skrivaju od pogleda neizmjerne dubine oceana. Kako je to čudno da je moćno skriveno tako beznačajnim, da zrnce prašine u oku čini planine nevidljivima! Ali more ne prestaje postojati zbog valova. Moramo znati da stvarna potraga je ona gdje ostvarujemo svoje vlastite dubine kada postoji more bez valova, gdje postoji postojanje bez postojanja.
Ustvari ovdje nije riječ da čeznete za dušom već da razumijete samu želju i da je se oslobodite. Tada ćete upoznati i ostvariti atman, dušu .Budite svjedok mirnoće. To svjedočenje ce vas odvesti do vas samih.
Ipak ono više razumjevanje je, da počinješ tražiti Boga tek kada ga pronađeš. Izgleda paradoksalno ali je potpuno točno, jer kako ćete tražiti ono što još niste ni prepoznali, ono što u vama još uvijek nije postalo prepoznatljivo ni kao lik ni kao svjesna spoznaja? Potraga počinje tek nakon toga, ali tada za traganje nema neke naročite potrebe. Putovanje i kraj putovanja počinju u istom trenutku, jer je prvi korak istovremeno i posljednji. Tek je jedan jedini korak između vas i Božanskog. Na ovom putu nemoguće je na činiti nešto više. Samo jedan korak: odbacite svu lažnost koju ste stavili na sebe, pobacajte sve maske koje ste skupili u životu.
Primjedbe
Objavi komentar