Školjka
Znaš li da su školjke vrlo zanimljive?
Neke školjke su izvana glatke i sjajne a neke grube i hrapave.
Ali ispod oklopa, sve školjke su nježne.
Baš kao i ljudi ispod svojih oklopa.
U školjku ponekad upadne neugodno zrnce pijeska
koje se ugnijezdi u njenom mekom tkivu i ona ga se nikako ne može riješiti.
Nekim školjkama to zrnce bude pogubno,
stvori im ranicu od koje one uginu.
Ali ima školjki koje se ponašaju drugačije.
Da bi ublažile bol koju im stvara oštro zrnce one ga počinju zaobljavati,
obavijajući ga tankim slojem glatkog sedefa.
Na taj način zrnce pijeska počinju pretvarati u biser.
Isto je i sa ljudima.
Neki od svog zrnca pijeska koje im upadne u život
naprave životnu dramu od koje se nikada ne oporave.
Drugi svoja zrnca pijeska pretvaraju u bisere.
Oni prvi su nezadovoljni i optužuju život da je okrutan prema njima.
Oni drugi strpljivo stvaraju svoje bisere sve dok bol ne prestane.
Ljude koji u sebi nose bisere prepoznaćeš po blistavim osmijesima.
Bog i čovjek
Čovjek jednom prošaputa Bogu:
Molim te, reci mi nešto.
U tom trenutku slavuj zapjeva...
Ali čovjek to nije čuo.
Stoga čovjek uzviknu: Bože, reci mi nešto!
Odjednom grmljavina se prolomi nebom...
Ali čovjek to nije primjetio.
Osvrne se čovjek oko sebe i reče:
Bože, dopusti mi da te vidim!
I na nebu sjajna zvijezda zasja...
Ali čovjek to nije vidio.
I poviče čovjek: Bože, pokaži mi čudo!
I život se rodi...
Ali čovjek to nije opazio.
Već razočaran, čovjek proplaka: Samo me dotakni i znat ću da si tu!
Bog se nasmiješi i pošalje leptira na čovjekovo rame...
Ali on samo otrese leptira i nastavi da traži Boga...
I ne shvati čovjek da je Bog u "malim", svakodnevnim stvarima oko njega, u obitelji, prijateljima, zvuku i vjetru...a ponajprije u njemu samome
Sve je Bog..
Pouka ribara !
Luksuzna jahta usidrila se u jednom malom meksičkom ribarskom selu.
Vlasnik jahte je bio oduševljen kvalitetom ribe i zapitao ribare koliko im vremena treba da ulove tako dobru ribu.
“Ne treba nam dugo” – odgovoriše ribari.
“A zašto ne ostanete duže na moru i ulovite još više?”
Odgovoriše mu da je ono što ulove sasvim dovoljno za njih i njihove obitelji.
“Pa što radite s tolikim slobodnim vremenom?”
“Spavamo, malo lovimo ribu, igramo se sa svojom djecom a popodnevnu siestu provodimo sa svojim ženama. Uvečer izlazimo u selo, sastajemo se s prijateljima, popijemo poneko piće i otpjevamo nekoliko pjesama. Naš je život ispunjen!”
Gospodin turist im predloži: “Diplomirao sam ekonomiju na Harvardu i mogu vam pomoći: lovite ribu duže svakoga dana, prodajte je i tim novcem kupite veći brod.”
“I što onda?”
“Uz veći brod ulovit ćete još više ribe, i tim novcem možete kupiti još jedan brod, pa još jedan, čitavu flotu. Umjesto da prodajete ribu posredniku, možete pregovarati izravno s velikim proizvođačima; možete i vi sami postati jedan od njih. Zatim se možete preseliti iz ovog sela u Mexico City, Los Angeles ili čak New York! Iz tih gradova možete voditi svoj veliki novi posao!”
“Koliko bi nam vremena trebalo za to?”
“Dvadeset do dvadeset pet godina”.
“I onda?”
“Onda? E, prijatelji, sada postaje zanimljivo. Kad vam se posao dobro razgrana, možete početi s prodajom i kupovinom dionica i zaraditi milijune!”
“Milijune? Stvarno? A onda?”
“Onda možete otići u mirovinu, živjeti u malom selu na obali, spavati dugo, ići na pecanje, igrati se s unucima, provoditi popodneva sa ženom, a večeri s prijateljima uz piće i pjesmu.”
“Svaka čast, gospodine, ali upravo to radimo sada. Zašto bi uzalud potrošili dvadeset pet godina?” – upitaše Meksikanci.
Pouka: U životu uvijek moraš znati kamo si se uputio, jer možda si već tamo!
Luksuzna jahta usidrila se u jednom malom meksičkom ribarskom selu.
Vlasnik jahte je bio oduševljen kvalitetom ribe i zapitao ribare koliko im vremena treba da ulove tako dobru ribu.
“Ne treba nam dugo” – odgovoriše ribari.
“A zašto ne ostanete duže na moru i ulovite još više?”
Odgovoriše mu da je ono što ulove sasvim dovoljno za njih i njihove obitelji.
“Pa što radite s tolikim slobodnim vremenom?”
“Spavamo, malo lovimo ribu, igramo se sa svojom djecom a popodnevnu siestu provodimo sa svojim ženama. Uvečer izlazimo u selo, sastajemo se s prijateljima, popijemo poneko piće i otpjevamo nekoliko pjesama. Naš je život ispunjen!”
Gospodin turist im predloži: “Diplomirao sam ekonomiju na Harvardu i mogu vam pomoći: lovite ribu duže svakoga dana, prodajte je i tim novcem kupite veći brod.”
“I što onda?”
“Uz veći brod ulovit ćete još više ribe, i tim novcem možete kupiti još jedan brod, pa još jedan, čitavu flotu. Umjesto da prodajete ribu posredniku, možete pregovarati izravno s velikim proizvođačima; možete i vi sami postati jedan od njih. Zatim se možete preseliti iz ovog sela u Mexico City, Los Angeles ili čak New York! Iz tih gradova možete voditi svoj veliki novi posao!”
“Koliko bi nam vremena trebalo za to?”
“Dvadeset do dvadeset pet godina”.
“I onda?”
“Onda? E, prijatelji, sada postaje zanimljivo. Kad vam se posao dobro razgrana, možete početi s prodajom i kupovinom dionica i zaraditi milijune!”
“Milijune? Stvarno? A onda?”
“Onda možete otići u mirovinu, živjeti u malom selu na obali, spavati dugo, ići na pecanje, igrati se s unucima, provoditi popodneva sa ženom, a večeri s prijateljima uz piće i pjesmu.”
“Svaka čast, gospodine, ali upravo to radimo sada. Zašto bi uzalud potrošili dvadeset pet godina?” – upitaše Meksikanci.
Pouka: U životu uvijek moraš znati kamo si se uputio, jer možda si već tamo!
Primjedbe
Objavi komentar