Požali se sin ocu da mu život prolazi u nezadovoljstvu, kako mu je srce puno želja koje mu se čine nedostižne. Ljutit i obeshrabren krene da krivi Boga koji ga je stvorio kao biće što umije da ima želje koje zatim postaju njegova muka. Zamjerao mu je i to što mora da gleda ljude za koje zna da su oholi i iskvareni a opet uživaju životne užitke, dok njemu koji se trudi da živi pošteno sve nekako ostaje nedostižno. Pitao je se kakav je to Bog, gdje je ta njegova pravda !?
Pa reče svome ocu; Jedina stvar koja mi daje nadu je to kada sagledam tvoj život, jer na tvome licu nikada nisam vidjeo zabrinutost ili bilo kakav izražaj nezadovoljstva. Ti nikada nisi rekao niti jednu ružnu riječ, zapravo nisi puno niti pričao. Imao si skromne prihode, sada kada sam odrastao ja to znam, no kada sam bio dijete meni ništa nije falilo, imao sam sve što sam trebao. Često sam kao dijete imao osjećaj da ti možeš sve, jer što god si rekao to je i bilo, što god si obećao to je se i ispunilo. Reci mi, u čemu je tajna!?
Otac odgovori; Prvo moram ti da kažem kako mi je drago što vodimo ovaj razgovor, jer iskreno ovaj trenutak je bio moje najveće životno iščekivanje. Već odavno sam primjetio tvoje nezadovoljstvo sa životom, no morao sam da čekam ovaj trenutak za koji nisam znao da li će se ikada dogoditi. Znaš, nema smisla davati savjet osobi koja nije spremna da ga čuje, na taj način nešto što je veoma vrijedno biva bačeno u vjetar.
"Učitelj dolazi kada je učenik spreman", kaže jedna poslovica!
Dok sam bio mlađi nego li si ti sada, u sebi sam nosio isto nezadovoljstvo koje je sada u tebi, mislio sam kako je moj život osuđen na neuspjeh. Svaki moj pokušaj da bilo što napravim bi završio neuspjehom, nisam imao ništa a ti si već bio na putu da se rodiš. Bilo je to vrijeme velikog košmara u mojoj glavi!
Tako jednog dana u svome očaju šetao sam kraj jezera u mjestu gdje sam odrastao te sasvim 'slučajno' sam susreo jednoga starca koji me je zatražio šibice kako bi mogao pripaliti svoju lulu. Nisam mogao niti slutiti da će mi taj susret promjeniti život. Dok sam palio njegovu lulu, starac me je pogledao direktno u oči, još i danas mogu da se sjetim te energije koja je prošla kroz moje tijelo u trenutku kada su se naši pogledi susreli.
Tako jednog dana u svome očaju šetao sam kraj jezera u mjestu gdje sam odrastao te sasvim 'slučajno' sam susreo jednoga starca koji me je zatražio šibice kako bi mogao pripaliti svoju lulu. Nisam mogao niti slutiti da će mi taj susret promjeniti život. Dok sam palio njegovu lulu, starac me je pogledao direktno u oči, još i danas mogu da se sjetim te energije koja je prošla kroz moje tijelo u trenutku kada su se naši pogledi susreli.
Prije nego li sam uspio bilo što reći, on je rekao;
Znam, znam ! tvoja briga se jasno vidi u tvojim očima, ali također i tvoja želja za odgovorom koji će ju otkloniti, upravo zbog toga ću dozvoliti sebi da budem 'drzak' i kažem ti ovo što imam da ti kažem. Znaj, ta briga koju nosiš u sebi je samo izmišljotina tvoga uma koja ne postoji nigdje drugdje nego u tvojoj misli, tvoj jedini problem je tvoja misao, ona je izvor svega.
Ta, ti si čovjek, znaš li ti što to uopće znači !? Ti nisi ovdje da budeš sluga životu, cijeli ovaj život je stvoren da bude sluga tebi. Znaš li ti što je to što te čini živim i daje ti mogućnost da maštaš, vjeruješ i stvaraš!?
Nemaš ti pojma, zar ne !?
Vjerovatno se to nikada nisi niti zapitao.
E pa vidiš, upravo u tome neznanju se nalazi izvor svih tvojih briga, jer kako može biti sretan onaj koji ne pozna sebe, kako takav može znati kuda ide ako ne zna ni gdje je sada u ovom trenutku u kojemu sve jeste.
Ti nisi stvoren da želiš ti si stvoren da budeš, sve dok postoji želja u tebi postojat će i nemogućnost da budeš to što želiš. Ti si ono što vjeruješ da jesi a ne ono što želiš da budeš. Sama želja nastaje iz misaonog uvjerenja kako ili 'nemaš' ili 'nisi'. Dakle tvoja želja da imaš ili da budeš je uzrok zbog kojeg 'nemaš' i 'nisi'
Ako uspiješ shvatiti ovo što ti govorim, ako spoznaš ovo u sebi kao istinu svoga postojanja, nestati će svake potrebe za željom u tebi, ti više nećeš željeti ništa jer ćeš postati svjestan kako ti jesi izvor svega što se postaje. Ti jesi isključivo ono s čime se duboko u sebi poistovjećuješ, tvoja duboka spoznaja koju nosiš o životu određuje stvarnost koju živiš. To je tvoja Božanska priroda koju nosiš u sebi i s kojom stvaraš svijet koji te okružuje, počni da vjeruješ u ono što nikada nisi vjerovao jer samo na taj način to nešto može da postane tvoja stvarnost.
Otac; Eto, to je susret koji je meni promjenio život. Povjerovao sam u riječi toga mističnoga Starca kojeg sam vidjeo jednom u životu, iako tada nisam znao da li je istina to što on govori, iako mi je to zvučalo sasvim nelogično, ja sam odlučio da vjerujem. Nešto duboko u meni je prepoznalo autentičnost znanja koje mi je Starac izlagao. Sve što je zatim usljedilo u mome životu je potvrdilo svaku Njegovu riječ, kao što si i sam primjetio i spomenuo na početku razgovora. Netko tko je promatrao sa strane mogao bi lako zaključiti kako je moj život skroman, no samo ja poznam radost koju nosim u sebi, ona je moje najveće bogatstvo koje sada predajem Tebi...
Namaste ..
Anđelko Katinić
Primjedbe
Objavi komentar