Bogataš i 'četiri žene'
Živio jednom jedan uspješan i bogat čovjek i imao je četiri žene.
Četvrtu, najmlađu, je najviše volio i raskošno je odijevao i obezbjedio joj život u izobilju. Njoj je davao samo najbolje i veoma je o njoj brinuo.
Treću je veoma volio. Na nju je bio veoma ponosan i volio je da je pokazuje svojim prijateljima i da se hvali. Ali, bio je u strahu da će ga napustiti i otići sa drugim.
Druga žena je bila veoma brižna, strpljiva i kada god bi čovjek imao problema, obratio bi joj se i ona bi mu pomogla. Uvjek je bila tu u teškim vremenima.
Prva je bila njegov vjeran partner u životu, pomagala mu je da zadrži bogatstvo i poslove, održavala je kuću. Nju nije mnogo volio niti se brinuo o njoj, nekada je jedva primjetivši, dok mu je ona bila veoma privržena i nesebično mu je pružala ljubav.
Čovjek se razboli i znao je da će uskoro umrijeti. Mislio je o sebi kao bogatom čovjeku koji ima čak četiri žene koje će mu sigurno pomoći i biti uz njega. Plašio se da će umrijeti i tako biti sam i zato je pozvao svaku od njih. Prvu je pozvao najmlađu, četvrtu ženu koju je najviše volio, rekao joj da umire i pitao je da pođe sa njim.
„Nema šanse! Moram ostati ovdje. Mogu da te pohvalim na sahrani i ništa više od toga“, ona odgovori i napusti ga.
Na isto njegovo pitanje treća žena, koju je oženio u srednjim godinama i koju su mnogi željeli, mu kaže:
„Ni govora! Takve se stvari ne rade. Mogu da ti osiguram impozantnu sahranu, ali nakon tvoje smrti odlazim sa tvojim sinovima“, bila je izričita i napusti ga.
Pozvao je i drugu koju je poznavao cjelog života, sa kojom je odrastao, koja nije bila toliko privlačna, ali je bila njegov najveći prijatelj. Pitao ju je da pođe sa njim da ne bi bio usamljen.
„Žao mi je. Ne mogu sa tobom. Otpratit ću te do groba i to je to. Dalje ne mogu“, bila je sigurna, okrenula se i napustila sobu.
Pošto mu je ostala još jedna, prva, pozvao je i nju i zamolio da pođe sa njim zato što se plaši i ne želi da bude usamljen. Rekla je bez dvoumljenja:
„Naravno da ću ići sa tobom. Uvijek ću te pratiti gdje god išao!“, pristala je, a on ju je pogledao i pomislio kako je mršava, koliko je prema njoj bio nemaran i kajao se jer joj nije pružio što je zaslužila.
Svako u svom životu ima četiri žene (ili četiri muža). Šta ove žene predstavljaju?
Četvrta je tijelo. Volimo svoje tijelo, svakodnevno brinemo o njemu, umivamo se i oblačimo, dajemo mu hranu. Ali, tijelo ima svoj vijek, tijelo se troši, stari i propada. Njemu dajemo najviše pažnje i veoma smo mu posvećeni.
Treća žena je novac, bogatstvo, ono materijalno što posjedujemo. Kada umremo, ono ostaje drugima.
Druga žena predstavlja porodicu i prijatelje.
I, prva žena je naša duša koju većina zanemaruje i tek na samom kraju života spozna da je njoj trebalo posvetiti najviše pažnje. Njome se ne bavimo jer smo opterećeni materijalnim, bogatstvom i čulnim uživanjima.
Iz knjige „Krava koja je plakala“
Zdravlje, uspjeh ili ljubav
Žena je izašla iz kuće i vidjela tri starija muškarca sa dugim sivim bradama kako sjede u njenom dvorištu. Nije ih prepoznala.
Rekla je: „Mislim, da vas ne poznajem, ali vjerujem da ste gladni. Uđite u kuću i nešto pojedite.“
„Je l’ suprug kod kuće?“, pitali su.
„Ne“, odgovorila je. „Izašao je.“
„Onda ne možemo ući“, odgovorili su.
Uvečer, kad je suprug došao kući, rekla mu je što se dogodilo.
„Idi, reci im da sam kod kuće i pozovi ih unutra!“ Žena je zaista otišla i pozvala starce da uđu.
„Ne možemo zajedno ući u kuću,“ odgovorili su.
„Zašto sad?“ upitala je.
Jedan od staraca joj počne objašnjavati: „Njegovo ime je Zdravlje,“ rekao je i pokazao na jednog prijatelja. Pokazujući na drugoga je rekao: „On je Uspeh, a ja sam Ljubav.“ Na to je dodao: „Sada idi i dogovori se s mužem koga od nas želite imati u vašem domu.“
Žena je ušla u kuću i rekla mužu što je rekao.
Muž je bio oduševljen. „Divno!!“, rekao je. „Ako je tako, pozovimo Zdravlje. Neka uđe i napuni naš dom zdravljem!“
Žena se nije složila. „Dragi moj, zašto ne bi pozvali Uspeh?“
Njihova kćerka je slušala u drugom kraju kuće. Priskočila je sa svojim prjedlogom: „Ne bi li bilo bolje pozvati Ljubav? Naš dom bi onda bio ispunjen ljubavlju!“
„Poslušajmo njen savjet,“ rekao je muž ženi. „Idi i pozovi Ljubav, neka on bude naš gost.“ Žena je otišla napolje i upitala: „Koji od vas je Ljubav? Molim Vas, uđite i budite naš gost.“ Ljubav je ustao i počeo hodati prema kući. Ostala dva su u isti čas ustala i pošla za njim.
Iznenađena, žena upita Zdravlje i Uspjeh: „Pozvala sam samo Ljubav, zašto vi ulazite?“ Starci uglas odgovoriše: „Da si pozvala Zdravlje ili Uspeh, druga dva bi ostala napolju. Pozvala si Ljubav i gdje god ide on, i mi obojica idemo s njim. Gdje god je ljubav, tu su također zdravlje i uspjeh !
Ono što jesmo određuje našu misao a naša misao određuje ono što jesmo !
Jednog dana, pored gradskih zidina, u sumrak su se mogle vidjeti dvije osobe koje se grle.
“To su tata i mama.” – misli nevino djete
“To su ljubavnici.” – misli čovjek pokvarene mašte.
“To su dvoje prijatelja koji se nisu vidjeli dugi niz godina.” – misli čovjek koji živi sam.
“To su dva trgovca koji su sklopili dobar posao.” – misli čovjek pohlepan za novcem.
“To je otac koji grli sina koji se vratio iz rata.” – misli žena nježne duše.
“To je kći koja grli svoga oca koji se vratio s puta.” – misli čovjek ožalošćen zbog odlaska svoje kćeri.
“To su zaljubljeni.” – misli djevojka koja sanja o ljubavi.
“To su dvojica koji se bore na smrt.” – misli ubojica.
“Tko zna zašto se grle?” – misli uskogrudni čovjek.
“Kako je lijepo vidjeti dvije osobe koje se grle.” – misli čovjek Božji.
Svako misli, zavisno o tome što je i što nosi u sebi!
Mudrost kroz šalicu kave
Grupa bivših studenata, sada već uspješnih poslovnih ljudi, okupila se i posjetila jednog starog profesora s fakulteta. Razgovor je ubrzo prerastao u pritužbe o umoru, iscrpljenosti, stresu na poslu, u porodici i na svakom životnom koraku.
Profesor ih je slušao s punom pažnjom i suosjećanjem. ”Čini mi se da vam treba šalica dobre kave”, rekao je i povukao se u kuhinju. Vratio se s velikim loncem iz kojeg se pušila kava i cijelim asortimanom šalica.
Svaka je bila drugačija. Bilo je tu porculanskih, plastičnih, staklenih, papirnih, kristalnih, keramičkih…Neke su izgledale skupocjeno, kao da su stigle s dvora posljednjeg Kineskog cara, druge su izgledale sasvim obično, treće su bile okrnjene i polupane…
“Poslužite se.”Kad su svi bivši studenti imali šalicu u ruci, profesor je primjetio:”Lijepe i skupocjene začas su planule. Na stolu su ostale, nedirnute, ružne, obične i jeftine šalice. Za sebe želite samo najbolje, što vam je ujedno i izvor stresa. A ipak, izgled šalice ne doprinosi ukusu. Ljepša posuda obično je samo skuplja, a katkad i zamagljuje ono što ispijamo. Svima vam je u stvari trebala dobra kava, a ne Šalica. Ipak ste posegnuli za najboljom. A onda ste nastavili odmjeravajući tuđe šalice.
Kad se uhvatite u vrtlog stresa i nezadovoljstva, sjetite se da je kava poput života. A posao, novac i položaj u društvu… poput šalice. Šalica ne definira, niti mijenja kvalitetu života koji živimo.Ponekad, fokusirajući se samo na šalicu, propustimo uživanje u kavi.
Pijete kavu, a ne šalicu.
Najsretniji ljudi nemaju sve najbolje, oni izvuku najbolje od svega.Žive jednostavno, govore ljubazno, vole velikodušno…”
Izvor; https://mislipozitivno.wordpress.com/inspirativne-poucne-price/
Primjedbe
Objavi komentar