Život može biti uistinu lijep i jednostavan, ispunjen srećom i zadovoljstvom.
No da bi bio takav, potrebno je da odbacimo nepotreban teret koji nosimo na sebi,i pod kojim se gušimo, teret koji smo sami sebi natovarili misleći da će nam donijeti; stabilnost, sigurnost, individualnost, sreću i zadovoljstvo.
Taj teret su naše brige, ljutnje, želje, strahovi, uvjerenja, dokazivanja, postignuća i sve naše vezanosti.
Eh kada bi shvatili, ali iskreno i duboko u sebi, kako smo na ovaj svijet došli praznih ruku i praznog uma, ali srca punog ljubavi prema životu i čudesima ovoga svijeta.
Eh kada bi shvatili, ali iskreno i duboko u sebi, da kakvi smo došli, takvi moramo i otići; praznih ruku, praznoga uma i punoga srca.
No, ne znajući svoj smisao mi odlazimo grčeći ruke ne bi li zadržali iluziju ovoga svijeta, po odlasku nam je um prepun strahova a srce prazno, ispražnjeno...
Eh, kada bi shvatili, ali iskreno i duboko u sebi, da smo zaboravili tko smo te da nanovo moramo pronaći dijete u sebi kako bi sebe ponovno našli..
Namaste
Anđelko Katinić
👍
OdgovoriIzbriši