U velikom bratoubilačkom ratu na Kuruksetri koji je opisan u Bhagavad Giti i Mahabharati dogodio se jedan od najbitnijih dijaloga čovječanstva, bio je to onaj razgovor između Arjune koji je pokleknuo pred strahom i Krishne koji je bio njegov savjetnik i vozač bojnih kola.
Na cijelu tu priču treba gledati kao na metaforu koja kroz opis rata na bojnom polju i sudionika u njemu zapravo govori o čovjeku i njegovoj unutrašnjoj borbi između dobra i zla, svjetla i tame. Bhagavad Gita nam govori o petero braće Pandava i stotinu braće Kurava koji su najbliži rođaci zaraćeni poradi vladavine nad kraljevstvom kojim nikako nemogu vladati obje strane u isto vrijeme.
Pandave predstavljaju svjetlo a Kurave tamu u čovjeku, svaki od njih je jedna od osobina koje se mogu naći u svakome od nas, polje Kuruksetre je Duša, ljudsko tijelo i um a kraljevstvo zbog kojeg se ratuje je planeta Zemlja. Dakle bitka na Kuruksetri je metafora za bitku između svjetla i tame koja se još uvjek odvija u svakome od nas, ta bitka nikako još nije gotova što se može vidjeti ako se iskreno promotri svijet i sve što se događa u njemu.
Petorica braće Pandava po imenima Yudhisthira, Bhima, Arjuna, Nakula i Sahadeva predstavljaju pet osobina čovjeka koje su naklonjenje Svjetosti i streme ka Božanskom poretku kako unutar tijela u kojem borave tako i na zemlji koja im je dana da nad njom vladaju. Tih pet osobina su osobine čovjekove Duše dok stotinu osobina koje predstavljaju Kurave su osobine tjelesnosti i egoističnog uma čovjeka.
Što Pandave zapravo predstavljaju;
Yudhisthira - predstavlja pravednost i istinoljubljivost
Bhima - predstavlja snagu, zdravlje i dugovječnost
Arjuna - predstavlja osobinu ratnika, hrabrosti i odlučnosti
Nakula - predstavlja osobinu u kojoj prebiva znanje
Sahadeva - predstavlja mudrost
U priči se još napominje kako su se svih petoro braće oženili sa istom ženom po imenu Draupadi, ona predstavlja ljubav koja je ujedinjuje petero braće - osobina, kako se nikada nebi odvojili jedno od drugoga.
Bhagavad Gita i Mahabharata su dva uzvišena literaturna djela koja u sebi nose dubinu koju je veoma teško shvatiti ponajviše iz razloga jer ju čovjek najčešće pokušava protumačiti svoji racionalnim razmišljanjem, to je zapravo nemoguće jer u tom slučaju se stječe dojam kako je sve to samo još jedna lijepo napisana bajka.
Da bi se shvatilo značenje Bhagahvad Gite i Mahabharathe, radnju koju one opisuju treba smjestiti u svoje vlastito biće i pokušati se poistovjetiti sa Pandavama i Kuravama. Dakle svatko od nas je i Pandava i Kurava u isto vrijeme, naše tijelo koje u sebi sadrži sve svoje navike, želje, strahove, požude i htijenja je polje Kuruksetre u kojemu so odvija borba između osobina naše Duše i osobina našega tijela. Upravo kao i ona stara indijanska poslovica koja nam govori o borbi između dva vuka, jedan predstavlja dobro a jedan zlo, pobjediti će onaj kojega više hranimo.
Naime naše navike su ono što predstavljaju Kurave a naše istinske kvalitete su ono što predstavljaju Pandave, lik Arjune je naša Svjesnost o borbi koja se odvija u nama, u toj našoj osobnosti se krije odlučnost i hrabrost koju moramo probuditi kako bi se odlučili na borbu protiv svojih navika koje nas guraju u duboki san. Krishna koji je u ovoj priči vozač bojnih kola i savjetnik Arjune je glas Savjesti, Nadsvjesnost ili točnije rečeno Božiji Glas koji postoji u svakome od nas i koji nas uvjek usmjerava i podučava, čujemo ga samo ukoliko smo dovoljno koncentrirani na svoje biće i ono što je u nama.
Potrebno je znati i to da je Krishna više puta istakao kroz svoje govore koji su opisani u Mahabharathi kako je pobjeda Pandava naposljetku neizbježna, mada je konačni dojam takav da zapravo nema pobednika jer sve biva uništeno, no to se čini tako samo iz razloga jer čovjek nije u mogućnosti gledati na istinu iz točke svoje besmrtnosti. Tamo odakle Duša poječe ne postoji život niti smrt, dobro niti loše, sreća ili tuga...tamo sve je vječno blaženstvo, a sva ova dualnost potječe iz egoističnoga djelovanja našega uma.
Na kraju ću vam napisati jedan dojmljiv opis koji je Krishna izrekao Arjuni kada ga je ovaj zamolio da mu se prikaže u Njegovom izvornome obliku i otkrije mu tajnu o Bogu i čovjeku.
Krishna reče;
Ja sam sve što misliš i sve što kažeš.
Sve ovisi o meni, kao biseri na koncu.
Ja sam miris zemlje i toplina vatre.
Ja sam pojava i nestajanje.
Ja sam obmana varalice.
Ja sam sjaj svakoga svjetla.
Ja sam vrijeme koje je ostarjelo.
Sva bića padaju u tamu,
i sva bića su vraćena svjetlosti dana.
Ja sam već pobjedio sve ove ratnike.
Ali onaj koji misli da može da ubije,
i onaj koji misli da može biti ubijen,
su obojica u zabludi.
Nijedno oružje ne može probosti
tvoje Istinsko Biće koje te podučava.
Nijedna vatra ne može ga spaliti,
nijedna voda ga ne može natopiti,
nijedan vjetar ga ne može isušiti.
Ne plaši se i uzdigni se iznad svojih strahova,
jer Ja Te Volim.
-Krishna-
Ovim riječima Krishna nam zapravo govori kako je sve što doživljavamo svojim ograničenim tjelesnim i umnim osjetilima samo iluzija koja će naposljetku nestati, sav strah je nepotreban i utemljen na nečemu što nije. Ono što je bitno je to da se utvrdimo u svojih pet osobina koje predstavljaju Pandave, da živamo u ljubavi koju predstavlja Draupadi njihova žena, te da slušamo savjete Božje Prisutnosti u nama koju predstavlja Krishna.
Onaj koji se utvrdi u tome uživati će sve plodove i užitke života i tjela a opet nikada se neće vezivati ni za jedno od njih, on ostaje vječno slobodan jer njegove namjere su čiste i uzvišene.
Svima koji ste zainteresirani da malo dublje upoznate Bhagavad Gitu i Mahabharathu preporučujem vam da pogledate serijal Mahabharata autora Petera Brooka koji je snmljen u tri djela.
Linkovi koji vode na serijal;
Mahabarata - prvo poglavlje
Mahabharata - drugo poglavlje
Mahabharata - treće poglavlje
Anđelko Katinić
Primjedbe
Objavi komentar