Svojim očima možemo promatrati sve oko sebe, svojim ušima slušati, tijelom osjetiti a umom sve to doživjeti. Iako savršeno, naše tijelo ipak djeluje po zakonima univerzuma baš kao i sva materija u njemu. Naš um koji je najsuptilniji aspekat ljudskog tijela ima mogućnosti da misaonim procesom prodre duboko u tajne univerzuma, no misaoni proces je također pod utjecajem zakona te je zbog toga njegovo djelovanje ograničeno.
No iako ograničen, um u sebi nosi nešto veoma bitno, to je mogućnost spoznavanja čime nas vodi do buđenje naše Svjesnosti koja je iznad zakona univerzuma. Svjesnost nije djelo univerzuma, univerzum je djelo Svjesnosti Božje a mi smo Njegovi fragmenti kroz koje Bog spoznaje samoga Sebe i promatra i živi Svoju kreaciju.
U Vedskoj mudrost se smatra da onaj koji uspije da probudi tu Svijesnost u Sebi postaje u isto vrijeme jednak Bogu a opet svjestan svoje malenkosti pred Njim sve dok je uobličen u ovome ljudskome tijelu. Takva Duša po smrti tijela više se ne vraća u ovu dimenziju, osim ako to sama ne želi.
Kroz ljudsku povijest mnoge takve Duše su se vraćale u obliku Avatara, Isus Krist je jedna od tih velikih Duša koja je spoznala da je jedno sa Bogom ne samo 'umno' nego i iskustveno, upravo zbog toga On je simbolično nazivao sebe 'Sin Božiji'.
Ono što je nepobitno je to da u svakome od nas se krije nešto što bi itekako trebali pronaći, svatko za Sebe, to i jeste smisao našega postojanja. To nešto je iznad znanja i umovanja i iza onoga što čovjek smatra 'zdravim razumom'. Da bi to našao, onaj koji traži prvo bi morao naučiti kako da prestane tražiti umom i da počne tražiti 'srcem'. Uzmite u obzir da je ovo 'srcem' slikovito napisano, pod time se misli na Duhovnu Dušu čovjeka koja se često može osjetiti kao vatra u Srcu u trenucima kada se približimo nekoj od velikih spoznaja u svome životu.
Spoznavanje kroz znanje od nas traži aktivno proučavanje, skupljanje podataka, iskustava i dokaza dok spoznavanje kroz Duhovnu Dušu nas vodi u sasvim drugome smjeru. Ona nas uranja u potpunu tišinu i uzdiže nas iznad misaonog procesa, na mjesto u nama gdje vlada unutarnji mir i tišina kakva ne postoji u ovome svijetu, u toj tišini onaj koji pažljivo sluša dobiti će spoznaju koje ide iznad svega znanja svijeta, zapravo ona ga u suštini pobija.
Osoba koja se vrati iz toga kutka svoje Duše postaje apslutno oslobođena od iluzije ovoga svijeta, za nju više ne postoje laži poput; straha, tuge, nesreće, osjećaja siromaštva i nevoljenosti. Čak i strah od smrti se transformira u radost jer kroz tu spoznaju osoba već za ovoga života zna kuda ide poslije napuštanja ovoga tijela. Ovo nije samo priča, ovo je istina koja živi u svakome od nas u koju zbog prisutnosti svoga ega mi odbijamo da vjerujemo, a ništa nas ne košta da probamo i da sami za Sebe otkrijemo. Sve što je potrebno je da na trenutak stanemo, smirimo se i poslušamo što naše pravo 'Ja' ima da kaže ovome našem iluzornom 'Ja' sapletenom od misli i podsvjesnih impresija.
Primjedbe
Objavi komentar