Sigurno vam je poznat onaj osjećaj kada vam nije do ničega, sve vam ide na živce pa čak i vi sami sebi. Taj osjećaj se pojavi odnikud, jednostavno se jedno jutro probudite ljuti na cijeli svijet bez da znate razlog zašto je tako, sigurno je da vi to niste sami svjesno izabrali, jer tko još želi da se osjeća loše i bezvoljno.
Još jučer bili ste puni optimizma i razumjevanja za sebe i za druge, dan poslije probudili ste se kao sasvim druga osoba, sve što uđe u vašu prisutnost ide vam na živce, i vi sami si idete na živce.
Pojavljuju li se takvi dani u vašemu životu!? Ako da, bilo bi dobro da znate barem zašto je to tako!
Kako sam već rekao, nitko od nas ne želi da se osjeća bezvoljno, nitko od nas ne želi da bude ljut, ponajviše ne na sebe. No iako mi to ne želimo, takvi dani nas ipak nezaobilaze, s vremena na vrijeme obuzmu nas ti nemili osjećaji koji nam ponekada mogu sakriti sav onaj naš entuzijazam koji inače nosimo u sebi.
Jedino što možemo učiniti kada nam dođe jedan od takvih dana je to da ga prihvatimo i da pokušamo izvući ono najbolje iz njega. Pitate li se što se to dobro može izvući iz takvih dana!? Vjerujte, mnogo više nego iz onih sretnih i vedrih koje svi mi najviše volimo. No da bi uspjeli u tome moramo biti apsolutno iskreni prema sebi.
Prije svega moramo priznati sebi, da ipak mi jesmo glavni i jedini uzrok svih dana našega života, i onih lijepih i onih koji to baš i nisu, shvaćanje toga je prvi korak ka prihvaćanju koje jedino ima tu moć da nas oslobodi takvih dana u budućnosti.
Da bismo mogli shvatiti odakle dolaze takvi dani moramo se vratiti na sam početak našega života, jer kao i svakom drugom patentu koji nosimo u sebi sam korijen problema se krije negdje u našem djetinstvu kada smo se po prvi puta susretali sa određenim traumama. Ako posjedujete dobru memoriju, putem introspekcije vrlo lako možete da se vratite u te trenutke svoga djetinstva kada su se u vama usađivali vaši prvi patenti, isti oni koji vas i dan danas spriječavaju da živite svoj život slobodno.
Dakle, odakle i zašto se pojavljuju ti bezvoljni dani u našim životima, dani koji nas ponekada mogu baciti i u višednevnu depresiju a da mi zapravo niti neznamo koj je pravi razlog zašto se osjećamo tako? Veoma je bitno pronaći u sebi uzrok tih dana jer depresija je veoma razorno stanje koje nam nikako nije potrebno.
Razlog bezvoljnim i depresivnim danima se kriju u našim prvim razočaranjima u životu, obično se to događa u ranom djetinstvu u dobi od dvije do četiri godine starosti te je upravo zbog toga veoma teško poznavati pravi razlog svoje bezvoljnosti i depresije, tek vrlo rijetki među nama posjeduju tako istančanu memoriju da se mogu sjetiti nečega što je se dogodilo u toj ranoj fazi djetinstva.
U toj ranoj fazi djetinstva, kada naša inteligencija još uvijek nije dovoljno razvijena da bi smo sami prosuđivali i donosili svoje osobne zaključke o određenim situacijama koje nam se događaju, sve ono što je kontrast 'čistome umu' djeteta biva doživljavano kao trauma, to je razlog zbog kojega djeca toliko često plaču.
Prije nego nastavimo potrebno je da shvatimo pojam 'čisti um' djeteta ! Kada smo došli na ovaj svijet, svatko od nas, bili smo u sasvim suprotnom omjeru svoje svjesnosti o životu nego danas kada smo odrasli ljudi. Kao što znamo čovjek je Duhovno-intelektualno-tjelesno biće, no u danima našeg ranoga djetinstva naš intelekt i tijelo nisu još dovoljno razvijeni te tada u nama predvladava naš Duhovni aspekt.
Naša Duša u svome čistome obliku ne poznaje nikakva ograničenja ,ona je; besmrtna, vječna, sveprisutna i apsolutno slobodna. No po njenom utjelovljenju ona postaje ograničena i uvjetovana zakonima materijalnoga svijeta kojima je podložno ovo tjelo u kojemu se nalazimo.
Moramo shvatiti da smo mi ta Duša a ne ovo tijelo s kojim se poistovjećujemo, zapravo to poistovjećivanje sa svojim tjelom i jeste uzrok svih naših problema u životu, jer svu svoju pažnju smo posvetili svome tjelesnom aspektu zanemarivši svoju esenciju postojanja, svoj Duhovni aspekat.
Što se onda zapravo događa!? Događa se to da kada smo još djeca nama nije jasno zašto bi nam išta bilo zabranjeno ili nemoguće jer mi tada na svijet još uvijek gledamo svojim 'Duhovnim očima', upravo zbog toga svaki puta kada bi se susreli sa nemogućnošću da nešto imamo ili učinimo to za nas biva traumatično iskustvo koje je zatim memorirano u našu podsvjest, 20, 30 ili 50 godina poslije kada se ponovno nađemo u sličnoj situaciji u nama će se aktivirati ista ta potisnuta emocija.
Zapravo cijeli naš život je ovisan o našoj memoriji koja je uglavnom uskladištena u našoj podsvjesti, što znači da većinu svoga života doživljavamo kroz svoja podsvjesna uvjerenja koja najčešće nemaju nikakvoga dodira sa trenutnom realnošću, no ipak mi djelujemo isključivo po njima, apsolutno nesvjesni toga.
Dakle, kada nam svane jedan od onih dana kada nemamo volje niti za sebe a kamo li za bilo što drugo a da niti neznamo zašto je to tako, mora nam biti jasno da je to samo djelovanje naše podsvjesti koja na taj način pokušava da se očisti od tih zastarijelih uvjerenja i strahova. Ono što naša podsvjest čini je to da s vremena na vrijeme iznosi neke od naših patenata na površinu nadajući se da ćemo obratiti pozornost na to što nam se trenutno događa.
Mora nam biti jasno da iako velika nepoznanica, naša podsvjest je također dio nas baš kao i naša svijest, zapravo je naša podsvjest ona koja upravlja cijelim našim mehanizmom a da mi toga nismo niti svjesni, samo par trenutak bez djelovanja naše podsvjesti naše tijelo bi počelo da odumire.
Naša podsvjest je preopterećena krivim uvjerenjima i iracionalnim strahovima koje vučemo još iz ranoga djetinstva, ona kao sastavni dio našega bića također želi da bude oslobođena od toga tereta, no kako je u potpunosti podložna našem svjesnom umu sve što ona može da učini je to da s vremena na vrijeme izbacuje naše patente na površinu kako bi naš svjesni um eventualno shvatio izvor trenutnoga emotivnoga stanja, prihvatio ga i na taj način oslobodio nas određenog patenta jednom zauvijek.
Upravo zbog toga sam rekao da mnogo više možemo da naučimo od tih bezvoljnih i depresivnih dana nego li iz onih lijepih i vedrih, jer svaki takav dan je jedinstvena prilika da se oslobodimo patenta kojeg nosimo u svojoj podsvjesti. Sve što treba je to da prihvatimo svaki sadašnji trenutak znajući da je njegov izvor uvjek u nama, kakav god on bio, dobar ili loš, mi smo ti koji smo ga proizveli.
Osluškujte svoju podsvijest i prihvatite njenu pomoć iako nije lako niti ugodno suočavati se sa svojim strahovima, ali to uistinu jeste jedini način da se oslobodimo svega toga 'smeća' kojeg smo nabacali u sebe kroz život.
Svaki puta kada prihvatimo svoj trenutni osjećaj bez da se pokušavamo na bilo koji način boriti s njime mi ga zapravo poništavamo, u suprotnom ako se borimo protiv svoga sadašnjega trenutka mi ga sam hranimo i vraćamo ga ponovno nazad u svoju podsvijest, kad tad on će ponovno izaći na površinu, i to uvjek mnogo jači nego prethodni puta.
Jedna Budistička mudrost kaže 'U mirnoći se krije snaga' , uistinu tako i jeste. Onaj koji je kadar da dovoljno dugo ostane miran u promatranju sebe i svojih strahova, bez želje da išta promjeni nego isključivo da prihvati, na posljetku taj oslobađa sam sebe od svake iluzije koju je nosio u sebi.
Namaste
Anđelko Katinić
Pratite Vitae Est i na Facebook stranici
Primjedbe
Objavi komentar