Da li je seks grijeh koji nas sputava u našemu Duhovnome životu, jedno je od vječitih pitanja onih koji su odlučili posvetiti se svojoj spiritualnosti, jer potreba za tim tjelesnim užitkom je vječito goruća u nama. To su nam svojom predajom potvrdili i veliki mudraci koji su postigli visok stadij Duhovnoga života a pritom su ostali svjesni kako je ta vatra uvjek bila prisutna u njima, iako pod kontrolom, ona je bila tu.
Potreba za seksom je dio ljudskoga tjelesnoga identiteta, i sve dok smo u ovome tijelu ona će biti prisutna, i to treba prihvatiti, nikako se kriviti zbog toga ili osjećati se grešnikom. Uvjek treba biti svjestan da nam je i to dato od Stvoritelja, kao i sve ostalo, a ono što nam je On dao, u svojoj pravoj suštini nikada ne može biti loše, mi smo ti koji sa svojim neznanjem i krivim vjerovanjima unosimo nečistoću i grijeh u Božja djela, sama po sebi ona su uvijek čista i uzvišena.
Dakle, seks može biti grešan samo onda kada mi unesemo grjeh u njega, a to se može napraviti na mnoge načine. Nažalost čini mi se da je čovjek našao valjda svaki od njih; incest, pedofilija, homoseksualnost, prisilni seks, nezakoniti seks (seks zbog pukog zadovojstva), seks sa životinjama su samo neki od primjera a ima ih još mnogo.
Problem nije dakle u samom seksualnome činu već u ljudskome umu koji vođen egoističkom potrebom za zadovoljstvom uvjek želi više, a to više traži u sasvim krivoj formi, u obliku fizičkog zadovoljstva, dok seks sam po sebi je više Duhovni odnos nego tjelesni. Drugi problem se krije u neznanju gdje ljudi koji imaju sasvim normalan, dostojanstven seksualni odnos sa svojim životnim partnerom, osjećaju duboki sram i osjećaj grešnosti, a sve zbog krivih uvjerenja o seksu koja su im usađena najčešće putem religija i krivog roditeljskog odgoja.
U svom najčišćem obliku seksualni odnos se može dogoditi samo između dvije osobe koje su ujedinjene u ljubavi, sve ostalo nije prihvatljivo ako ste osoba koja stremi ka Duhovnom, i to moraju prihvatiti svi oni koji u seksu traže isključivo tjelesni užitak, te mjenjaju partnere lagajući sami sebi kako u tome nema ništa lošega, um će uvjek naći način da opravda sredstva kojim dolazi do svojih ciljeva.
Ako živite van bračne zajednice, to jest ako nemate ljubavnog partnera u svome životu , tada ste po svojoj slobodnoj volji uistinu slobodni da shvaćate i upražnjavate seks na način koji želite, ali morate biti svjesni da svaka akcija ima reakciju i da karma sustiže sve jednako, ona ne čini razlike između ljubavnika, samaca, vjernika, ateista, yogija, mudrih i nemudrih. Na kraju krajeva, svatko od nas bere plodove onoga što je sam posijao !
Da ponovim, sve što je djelo stvoritelja može biti uprljano grijehom samo djelovanjem našega uma i našim osobnim unošenjem grijeha u Kreaciju, što znači da Seks sam po sebi nije grijeh već ga mi činimo takvim !
Sada kada smo ustanovili da seks nije grijeh, probati ću iznjeti svoju spoznaju o tome kako uzdići seksualnost na razinu gdje neće biti uprljana djelovanjem naše tjelesne požude.
Svima nam je poznat onaj osjećaj kada smo izvan vremena i prostora u vrijeme dok odnos traje, u tim trenutcima ne postoji nikakva vanjska misao u našem umu, sav naš fokus je usmjeren na sadašnji trenutak i djelovanje u njemu. To je Duhovni aspekt seksualnoga odnosa koji nas zapravo najviše i privlači, i zbog toga osjećaja želimo da odnost traje što je duže moguće, sam vrhunac je zapravo nebitan. Nije li tako !?
Upravo taj fokus na sadašnji trenutak i osjećaj koji nas obuzima za vrijeme odnosa je najsličniji našemu pravome identitetu, to jest slično tako samo u mnogo čistijem obliku bi se čovjek osjećao kada bi postigao stanje apsolutne svjesnosti o svojoj Duhovnoj Duši i ponovno se ujedinio s Njom.
Baš zbog toga nam mora biti jasno da želja za seksom dolazi iz naše našeg Duhovnog aspekta, no problem nastaje kada pod utjecajem našega neznanja pokušavamo doživjeti smisao seksa putem naše umne i tjelesne percepcije, a to je jednostavno nemoguće.
Smisao seksualnsti je taj da u trenutku dok smo u odnosu nedopustimo sebi da nas preuzme tjelesnost nego da promatramo sebe i svoje stanje u kojem se nalazimo, kako bi naučili to isto stanje Svjesnosti sadašnjega trenutka prenjeti u naš svakodnevni život. To možemo postići samo sa partnerom s kojim smo ujedinjeni u istinskoj ljubavi, jer to je čin apsolutnoga povjerenja i iskrenosti između dvije osobe. Takav seksualni odnos nikako nije grijeh već jedno Uzvišeno Spiritualno iskustvo, no nažalost veoma su rijetki oni koji uspiju svoj odnos uzdići na taj nivo, najprije zbog obrazaca podsvjesnoga uma koje vučemo još iz djetinstva !
Moramo biti svjesni da Sveti spisi poput Veda, Biblije i Kurana opravdavaju seks isključivo u bračnoj zajednici upravo iz ovog razloga, jer potrebno je mnogo godina iskrenog odnosa, obogaćenog ljubavlju i poštovanjem kako bi se dosegao takav nivo uzajamnog povjerenja i međusobnog poznavanja. No problem je u tome da oni koji prenose poruke iz tih Svetih spisa, namjerno ili slučajno ne žele ili ne umiju da prenesu ovu istinu na one koji sljede njihovo učenje.
Kada dvije osobe koje su ujedinjene u istinskoj ljubavi, poštovanju i iskrenosti dosegnu ovaj nivo seksualnosti u svome braku ili životnoj zajednici i uspiju u svoju biomemoriju prenjeti to bezvremensko stanje koje doživljavamo za vrijeme odnosa, oni zapravo dolaze do točke kada su u mogućnosti odlučiti da se u potpunosti odreknu toga tjelesnoga iskustva, te to tako najčešće i biva. Razlog tomu je taj da su dostigli ispunjenje svrhe svoje seksualnosti i jednostavno ta potreba u njima je svedena na minimalnu snagu gdje može biti pod apsolutnom kontrolom, s vremenom ta potreba nestane u potpunosti.
Zaključak je dakle taj da je sam seksualni čin i seksualnost zapravo kao i sve u životu, da bi ga doživljavali i upražnjavali ispravno, moramo shvatiti njegovu pravu bit, a kako vidim to nije puko zadovoljavanje tjelesnih potreba, na što smo ga mi sveli. Kako u samome životu tako i u seksu vrijedi pravilo, da bi bio uzvišen mora biti utemeljen na istinskim životnim načelima; ljubav, iskrenost i poniznost.
Kao i u svim drugim aspektima života, mi smo ti koji odlučujemo kojim putem ćemo poći.
Namaste
Anđelko Katinić
Pratite nas i na našoj Facebook stranici
Primjedbe
Objavi komentar