Svatko od nas najveći period svoga života provede u 'polusvjesnom' stanju, prepušteni automatizmu naše podsvjesti mi konstantno provodimo vrijeme lutajući periferijom našega uma, a da uglavnom nismo niti svjesni o čemu razmišljamo. Što nam je život više upao u kolotečinu to smo manje u njemu svjesno prisutni.
Sjetite se samo koliko puta ste sjeli u automobil i prevezli se od točke A do točke B a da niste uopće svjesno sudjelovali u vožnji, svojim mislima vi ste bili negdje sasvim drugdje, možda ste zamišljali da ste negdje na plaži ili ste pokušavali skontati kako riješiti problem koji vas muči. Iako ste umno bili odsutni od trenutka u kojem djelujete, sigurno ste stigli do cilja, a sve to zahvaljujući vašem podsvjesnome umu koji nikada nespava.
Takvo stanje funkcioniranja je veoma opasno za nas, jer što bi se reklo; niti smo na nebu, niti na zemlji ! Konstantnim prepuštanjem našem podsvjesnom automatizmu mi zapravo živimo svoj život prepušteni navikama, zbog toga često imamo osjećaj kako smo upali u kolotečinu, jer navike su nešto što stalno ponavljamo, kako im i samo ime kaže to su naviknuti obrazci ponašanja.
Kada živimo stalno po istim obrazcima ponašanja mi se zapravo zatvaramo za nove mogućnosti, što znači da naš život stagnira, a najgore od svega je to da mi mislimo kako je upravo tako najbolje za nas, jer pogrešno vjerujemo da nam to daje mir i štiti nas od nepoznatih situacija kojih se bezrazložno plašimo.
Upravo to prepuštanje kolotečini i lažnoj sigurnosti dovodi nas u situaciju gdje zbog nedostatka konstruktivnih aktivnosti naš um počinje da se bavi 'glupostima', jer um sam po sebi nemože mirovati, on konstantno mora da vrti misli, da uspoređuje, kalkulira i zamišlja. No kako mu zbog naše pasivnosti manjka materijala naš svjesni um se povlači na 'stand by' stanje i prepušta nas djelovanju podsvjesnome umu, koji kako sam rekao nikada nespava i njemu nikada nemanjka materijala.
Kako je podsvjesni um veoma moćan, jer u njemu su uskladištene sve naše impresije i uvjerenja, svi naši strahovi, sve ono što volimo ili ne volimo. Na taj način mi smo zapravo primorani da djelujemo vođeni svim tim osjećajima koji se kriju u našoj podsvjesti, a to najčešće nije dobro za nas.
U prvome redu to nije dobro za nas iz razloga jer mi čvrsto vjerujemo u svoje podsvjesne impresije, emotivno smo vezani za njih i duboko se poistovjećujemo s njima, što znači da se mi zapravo duboko poistovjećujemo sa našim mislima, a svi znamo onu Buddhinu izreku koja je više nego istinita; "Ono o čemu konstantno razmišljamo, to i živimo"
A sada zbrojite dva i dva i biti će vam sasvim jasno zašto se nalazite u situaciji u kojoj se trenutno nalazite, nebitno bila ona pozitivna ili negativna, Ako ste imalo iskreni prema sebi možete lako shvatiti da je kvaliteta vašega života upravo onakva kakav je vaš podsvjesni stav o životu. Kada kažem podsvjesni stav, tu mislim na onaj dio uma koji donosi zaključnu nit na svaku vašu misao, kao na primjer kada maštate o tome kako će te kupiti novi auto, već se zamišljate u njemu ali vas onda prekine ona pomisao iz pozadine koja vam kaže; Ne, ne, ništa od toga! te vam se u glavi odjednom pojavi milijun razloga zašto to nemožete učiniti.
To je djelovanje vaših podsvjesnih uvjerenja koja su usađena u vas još u djetinstvu, jer možda su vaši roditelji bili previše uplašeni kada je novac u pitanju pa su taj strah prenijeli i na vas, rezultat toga je da vi danas vjerujete da morate čuvati svaki novčić jer inače ćete upasti u financijske probleme. Tu se opet vraćamo na Buddhinu poslovicu, jer to što je Buddha rekao nije nešto što je On sam izmislio, to je zakon univerzuma koji funkcionira uvjek savršeno, probem je u tome što mi to nemožemo prepoznati, pa čak i kada si to posvjedočimo opet teško vjerujemo u to.
Razlog svemu tome je naša pasivnost i prepuštanje automatizmu podsvjesnoga uma koji nas drži u iluziji, jer on djeuje po svome sadržaju a većina njegovoga sadržaja nema veze sa realnošću, uglavnom su to naše impresije koje vučemo još iz djetinstva, nametnute od strane roditelja i okoline u kojoj smo odrastali.
Živeći tako upadamo u igru misli, zapetljani u svoje strahove koji su poput paukove mreže, što im se više opiremo oni nas više pritišću neostavljajući nam nimalo prostora da razvijemo svoju maštu. A vjerujte mi, naša mašta je nešto najmoćnije što posjedujemo, ona je ta koja stvara sve ovo što nas okružuje, kakva nam je mašta takav nam je i život, siromašan ili bogat.
Ako uspijete osloboditi se 'paukove mreže' satkane od vaših osobnih strahova, na način da odlučite direktno se suočiti sa svakim od njih, uvidjet ćete da je cijela predstava uma samo igrokaz kojim je od vas sakrivao svoj najdragocijeniji kutak u kojem se krije stvaralačko bogatstvo mašte. Jednom kada otkrijete to bogatstvo unutar sebe, sve ono što ste do sada vjerovali da je stvarnost postati će iluzija a ono što se činilo nemogućim postati će vaša realnost.
Maštajte o onome što želite i vjerujte da ste već primili, nećete dugo čekati da vaši snovi potanu vaša stvarnost..
Namaste
Anđelko Katinić
Pratite Vitae Est i na Facebook stranici
Primjedbe
Objavi komentar