Naša podsvjest je svojevrsni autopilot koji upravlja našim životom u trenutcima kada mi nismo u stanju da kontroliramo tok misli našega svjesnoga uma, što znači da smo 90% vremena na autopilotu, prepušteni našem podsvjesnom djelu uma nad kojim nemamo nikakvu kontrolu.
Podsvjesni um je taj koji sadrži sve one impresije koje smo doživljavali još od ranoga djetinstva i koje su ostale duboko urezane u našoj biomemoriji, danas te impresije određuju naš pogled na vlastite sposobnosti ali i na život i svijet općenito.
Drugim riječima, ono što smo naučili od okoline u kojoj smo odrastali uvjetuje naša djelovanja i uvjerenja u našoj odrasloj dobi, što nikako nije dobro jer to znači da živimo nešto što nije nama autentično. Sadržaj naše podsvjesti ovisi o tome koliko svjesne roditelje smo imali, da li su nas konstantno 'hranili' strahom ili samopouzdanjem, taj dio našega života je formirao karakter koji danas posjedujemo.
Ako su naši roditelji bili barem donekle svjesna bića i trudili se u nas usaditi prave vrijednosti kao što su samopuzdanje, ljubav prema sebi i drugima, samopoštovanje, entuzijazam i odlučnost, na način da su nas bodrili u svakome smislu dok smo bili djeca te da nas u nikojem slučaju nisu htjeli sputavati govoreći nam kako nismo dovoljno dobri ili da nemamo mogućnosti da postignemo nešto o čemu smo maštali. Ako je bilo tako, tada je sadržaj našega podsvjesnoga uma takav da radi za nas, iz razloga jer smo naučeni da razmišljamo konstruktivno.
No rijetki su oni koji su imali takve roditelje, nažalost. To neznači da nas naši roditelji nisu voljeli samo zbog toga jer nas nisu tako odgajali, oni su jednostavno radili onako kako su mislili da je najispravnije. Vođeni svojim strahovima koje su njima njihovi roditelji usadili oni su nas samo htijeli zaštititi od ovoga 'opakoga' svijeta. I tako to ide u krug s generacije na generaciju, a glavni uzrok tome je zaborav našega pravoga identiteta.
Na kraju krajeva mora nam biti jasno da su i naši roditelji rezultat naše karme, kao i sve ostalo u životu. Upravo zbog toga nema smisla nikoga niti ništa optuživati za ono što se događa u našim životima.
Jedina stvar koju možemo i moramo napraviti jeste to da promijenimo sadržaj svoje podsvijesti na način da autosugestijom usadimo pozitivne životne stavove i navike razmišljanja.
Da bi smo to postigli potrebno je fokusirati se na sadašnji trenutak kako bi bili u stanju što češće preduhitriti svoje negativne misli i uvjerenja te autosugestijom ih transformirati, i na taj način korak po korak osloboditi se negativnih stavova i uvjerenja koje nosimo u sebi.
Osim toga također bi bilo dobro da osmislio pozitivne afirmacije koje bi izgovarali sami sebi, ujutro i navečer recimo. Ta kombinacija autosugestije i pozitivnih afirmacija veoma brzo bi donijela velike promjene u načinu na koji razmišljamo i funkcioniramo trenutno.
Na ovaj način svatko od nas je u stanju da promijeni svoj život iz temelja i da zakoračimo u jednu sasvim novu dimenziju u kojoj nam je sve moguće, kada su naši životi u pitanju. Nije li to ono što bi svatko od nas želio!
Ja osobno kao i mnogi drugi sam se uvjerio da to uistinu jeste tako, to je naprosto način na koji život funkcionira. Onoliko koliko smo u stanju vjerovati u sebe toliko će nam život i pružiti, to je ljepota življenja koju smo mi ljudi nekako zaboravili.
Ali nikad nije kasno da ponovno otkrijemo tajne svoga podsvjesnog uma, potrebno je samo da obratimo pažnju na svoj sadašnji trenutak i uspostavimo kontrolu nad načinom na koji razmišljamo, i samim time promijenimo svoj život i svijet koji nas okružuje.
Odluka je isključivo na nama!
Namaste
Anđelko Katinić
Primjedbe
Objavi komentar