Svi mi vjerujemo da poznamo sebe u potpunosti samo zbog toga jer poznamo svoje ime i prezime,jer znamo tko nas je donjeo na ovaj svijet, koje smo nacionalnosti, religije, boje kože itd. Ali da li smo to uistinu mi, ili smo ipak nešto više, nešto puno suptilnije od ovoga krutoga tjelesnoga stanja vođenog emocijama koje su pod kontrolom našega ega ?Da li smo se ikada iskreno zapitali tko smo to zapravo mi, tko ili što je to nepromjenjivo i vječno Jastvo koje stoji iza našega identiteta i promatra život koji se odvija unutar i okolo nas?
Odgovor na ovo pitanje možemo pronaći na samo jednom mjestu, to mjesto nije u knjigama niti u mudracima ovoga svijeta, pa i da stanemo pred samoga Stvoritelja i postavimo mu ovo pitanje opet nećemo dobiti odgovor. Jer ovo pitanje možemo postaviti samo sebi, i samo mi si možemo dati odgovor na ovo pitanje. To je zapravo i smisao našega postojanja, da se rađamo i umiremo sve do onoga trenutka u našemu postojanju kada ćemo opet pronaći sebe.
Dug je to put u unutrašnjost svoga bića, put na kojem shvatimo da su skoro sva naša uvjerenja pa i osobno poimanje nas samih zapravo čista iluzija, put na kojem ćemo morati otpustiti sve ono za što smo smatrali da je neizostavni dio našeg identiteta te ćemo konačno morati otpustiti i naš identitet jer ćemo shvatit da smo imali lažnu sliku sebe, lažni identitet koji smo izgradili na osnovu onoga što su nas naučili i što smo mogli iskusiti sa svojih pet osjetila, koja su veoma ograničena.
Na početku ćemo se opirati i pokušavati zadržati svoj lažni identitet, jer u njemu osjećamo sigurnost koja je također lažna, mi to znamo ali ne želimo da vjerujemo. Većina nas će se teško odreći svojih duboko urezanih uvjerenja koja su nam nametnuta od prvog dana našega života kroz religije, nacionalnost, politička opredjeljenja, društveni staleži itd.
Jedini način da spoznamo sebe je taj da na trenutak zaboravimo sve što znamo o sebi, da stavimo sa strane barem na kratko sve ono što možemo nazvati 'moje' i s čime se poistovjećujemo; moje ime, moje tjelo, moja nacionalnost, moja religija, moja profesija.
Kada bi učinili takvu duboku introspekciju i kada bi na trenutak odbacili sve to što mi smatramo kao neizostavni dio nas te kada bi nestalo svega s čime se poistovjećujemo, shvatili bi da onaj koji sve to promatra iznutra je ostao nepromjenjen i nedotaknut, taj promatrač koji se krije u dubini naše svjesti to smo zapravo mi a ne ono što smo odbacili.
Primjedbe
Objavi komentar