Nevidljiva bolest - egoizam

Biti slobodan i uživati unutarnji mir i sreću može jedino samospoznata osoba, netko tko je prepoznao svoj lažni identitet i više se nepoistovjećuje s njime, ali s obzirom da smo svi mi čvrsto vezani za svoj identitet i spremni smo ga braniti pod svaku cijenu, zapravo nam je jako teško postati samospoznata osoba te osloboditi se lažnog identiteta, to jest egoističnoga ja.

Što je to egoistični ja? egoistični ja ili jednostavno Ego je zapravo naša podvojena ličnost izgrađena na iskustvima i spoznajama koje smo sticali kroz život, on se uglavnom oslanja na memoriju iz naše podsvjesti koja nije pod našom direktnom kontrolom te zbog toga je jako teško prepoznati trenutak njegova djelovanja, a i u slučajevima kada ga i prepoznamo čini nam se kako je naš ego nešto što nas zapravo štiti od drugih ljudi i svjeta, što je naravno netočno. Ono što je točno je to da ego nikada ne radi za nas nego isključivo za sebe, a pošto smo se mi poistovjetili s našim lažnim identitetom - egom nama se čini kako je naše djelovanje uvjek ispravno i opravdano. Ego sebe uvjek poistovjećuje sa materijom i njegovo djelovanje te njegove želje su uvijek matrijalističke, on ne mari za našim Duhovnim i spiritualnim potrebama i težnjama koje su za njega zapravo opasnost, zbog toga će se naš ego potruditi da nam Um uvijek bude zaokupiran svime i svačime, samo ne sa nama samima.

Danas je egoizam prisutan u svakom segmentu društva, možemo slobodno reći da nam je nametnut već od ranoga djetinstva. Suvremeno školstvo npr. je tako postalo ništa drugo nego najsofisticiraniji fitnes studio za bildanje ega i stvaranja podjela unutar nas, o religijama i politici da i ne govorimo. Današnji je čovjek označen s toliko etiketa i tretira se na taj način da su njegove etikete te koje određuju njegovu vrjednost i veličinu,  npr. ako ispred svoga imena imamo skraćenice poput; dr. , mg. , ing. i tako dalje, društvo oko nas će nam automatski pridodati veću vrjednost nego nekome tko nema nikakvu titulu. Sve je to naravno besmisleno jer kvaliteta pojedinca ovisi o onome što nosi unutar sebe, na kraju krajeva svi političari nose razne etikete ispred svoga imena koje im nisu pomogle u ničemu drugom osim u stvaranju problema u svijetu.

Osoba koja ima extremno nabildan ego se nikako nemože prilagoditi društvu jer sve vidi kao prijetnju svome identitetu, takva osoba ne može prihvatiti da je netko bolji u nečemu od nje i zbog toga je uglavnom zasljepljena ljubomorom i iznimno je zavidna i agresivna te je najbolje izbjegavati društvo takvih osoba. Neki od primjera extremnog egoizma su Hitler, Staljin i Mao Ce-tung koji su po nekim procjenama odgovorni za smrt oko čak 60 milijuna ljudi.

Koje su to zapravo karakteristike našega egoističnoga - lažnoga Ja koje trebamo transformirati kako bi postali samospoznata osoba oslobođena svih vezanosti i negativnih emotivnih stanja uma koja su isključivo rezultat našeg poistovjećivanja s nečim što mi zapravo nismo ?.

Prva i osnovna činjenica koje trebamo postati svjesni je ta da naše postojanje nije ograničeno na naše tjelo i njegovih pet osjetila kojima doživljavamo ovaj svijet, mi smo mnogo mnogo veći od toga. Naš pravi identitet nije naše tijelo koje ima svoje ime i prezime, nacionalnost, religiju i još bezbroj drugih podjela unutar sebe, naš pravi identitet je naša Svjesnost koja nam omogućuje da upravljamo svojim tjelom i da promatramo i doživljavamo svijet oko sebe. Nažalost naš nam ego ne dozvoljava da budemo svjesni ničega što nemožemo iskusiti putem naših pet osjetilnih organa i tu zapravo leži najveći problem i uzrok mizerije čovječanstva. Većina ljudi danas niti ne vjeruje u postojanje ljudske duše i za njih su ovakve teme zapravo materijal za ismijavanje, to je zbog toga jer su svi ti ljudi u potpunosti se poistovjetili sa svojim lažnim identitetom. Rezultat toga je moralna kriza današnjice gdje je sve programirano u svrhu zadovoljavanja tijela i njegovih pet osjetilnih organa koji zapravo nikada nemogu biti u potpunosti zadovoljeni, osjetilima je uvijek potrebno još jer su ovisna o užitku a naša je odgovornost da te požude stavimo pod kontrolu jer u suprotnom naš život se vrlo lako može pretvoriti u pakao.

Jednom kada probudimo svoju Svjesnost naša percepcija nas samih i svjeta oko nas će se promjeniti iz temelja, postati ćemo svjesni svog pravoga identiteta a to je naša Svjesnost ili kako bi u nekim religijama rekli naša Duhovna Duša koja je neograničena i besmrtna, Ona oduvijek jeste i uvjek će biti naš pravi identitet. Tijelo je prolazno i na kraju ćemo ostati bez njega, zato nije dobro za nas da se poistovjećujemo s njime jer to nas stavlja u poziciju u kojoj vjerujemo da je smrt tjela kraj našega postojanja, zbog toga se mi ljudi najviše od svega bojimo smrti. Na tijelo treba gledati kao na savršeni alat koji imamo na raspolaganju da iskusimo život u ovoj dimenziji a kada se ovaj alat 'pokvari' dobiti ćemo drugi, to se zove reinkarnacija u koju na svu sreću danas sve više i više ljudi ponovno počinje vjerovati. To znači da ipak ima nade za buđenje svjesti čovječanstva!

Koliko god se ovakve tvrdnje i vjerovanja nama činila nerealnima i smješnima to je zapravo prava istina i univerzalni zakon života na zemlji, svatko od nas se uvjek iznova rađa sve do onoga trenutka u našem postojanju kada ponovno otkrijemo sebe i odbacimo naš lažni egoistični identitet. Zbog toga je vrlo bitno u svakome trenutku biti svjestan svojih postupaka i riječi jer naposljetku kvaliteta našega budućega života i tijela koje ćemo dobiti ovisi o našem djelovanju u sadašnjem trenutku,  u Hinduizmu i Budizmu to se naziva Karma - zakon akcije i reakcije. Spoznaja ove istine nas dovodi do zaključka da je svjesnost sadašnjeg trenutka i našega djelovanja u njemu jedini način i put ka oslobođenju, jer naš sadašnji trenutak određuje sve naše buduće trenutke, dok prošlost i budućnost zapravo nepostoje nigdje osim u našim mislima, u budnom stanju postoji samo sadašnji trenutak. Osoba koja se poistovjećuje sa svojim lažnim identitetom nikada nemože biti utemeljena u sadašnjem trenutku jer egoistični um konstantno živi u prošlosti te na osnovu iskustava iz prošlosti on nam stvara sliku o tome kakva će nam biti budućnost, i tu se stvara začarani krug iz kojeg nema drugog izlaza osim toga da naučimo kako biti prisutan i djelovati isključivo u sadašnjem trenutku. Postoji jedna izreka koja nam govori; ' Povjest nas uči da iz povjesti ništa nismo naučili' i ta izreka je savršeno točna jer u pokušajevima da nešto i naučimo iz prošlosti mi konstantno preskačemo sadašnji trenutak, a posljedica toga je konstantno ponavljanje prošlosti.

Što onda mi zapravo trebamo učiniti kako bi ponovno upoznali sebe? Ja bih rekao da ne postoji neki univerzalni put koji se može naučiti, to je jednostavno individualno putovanje koje svatko od nas mora proživjeti sam unutar sebe.  Kada to kažem ne mislim pri tome da trebamo odbaciti učenja i filozofije samospoznatih osoba i misliti kako sve možemo sami, takvo razmišljanje je plod  lažnog samopouzdanja koje je ništa drugo osim još jedno lice našega ega. Na putu samospoznaje moramo odbaciti sve naše sumnje i naša stara uvjerenja koja su ograničena našim strahovima i odbacivanjem svega što je nepoznato, moramo biti otvoreni za sve izvore mudrosti koji su nam ponuđeni. Npr. ako nismo sposobni prihvatiti istinu i mudrost koju je ovome svjetu ostavio netko poput Isusa ili Buddhe samo zbog toga jer smo pripadnici neke druge religije, to znači da još uvjek nismo u potpunosti odbacili svoj lažni identitet i samim time nismo sposobni u potpunosti spoznati istinu svoga postojanja.

Na putu samospoznaje nema mjesta za nikakve etikete, kada smo došli na ovaj svijet nismo imali ime, nacionalnost niti religiju, sve to smo usvojili od svijeta. Želimo li se postati slobodni mora nam biti jasno da moramo otići s ovoga svjeta onakvi kakvi smo i došli na njega; bez imena, bez nacionalnosti i bez pripadnosti ijednoj religiji.