Mi, narod brdovitoga Balkana !



Većina nas ima naviku negativnog i pesimističkog razmišljanja, što je posljedica odrastanja i življenja na ovim našim prostorima koji su nažalost oduvijek bili plodno tlo za ratove i nevolje svakojakih vrsta. Razlog tome je usnulost našega naroda koji je se duboko u svojoj podsvijesti poistovjetio sa tradicijama, nacionalnostima i svim onim što on zapravo nije.

Ljudi su zaboravili sebe pa traže pripadnost bilo čemu, čvrsto vjerujući u besmislene ideale do te mjere da su spremni činiti najopakije zločine svakakvih vrsta, a da su pri tome uvjereni kako brane čast sebe, svoje nacije ili već neke druge izmišljene opredijeljenosti.

No podjele postoje i unutar podjela te tako unutar raznih nacija ili grupa postoje unutarnje podjele koje su opet tako vođene mržnjom koja proizlazi iz strahova, mnogo je takvih primjera kao što su političke opredijeljenosti, netrpeljivost između siromašnih i bogatih, mržnja među navijačkim grupama različitih sportskih klubova i još mnoge druge gluposti kojima je nesvjesni ljudski um zarobio čovjeka a da ovaj toga nije niti svjestan.

Naprosto je nevjerovatna činjenica da mi ljudi iako uglavnom tvrdimo da iznad svega želimo ljubav i sreću u svojim životima, cijelo vrijeme sijemo mržnju i podjele među sobom, tvrdeći da tako samo štitimo interese svoje nacije, religije ili tko zna čega već ne.

Jedini razlog zašto je to tako je naš strah da ćemo izgubti nešto što nam pripada, a to nešto je zapravo iluzija, čista izmišljotina našega uma. Postali smo robovi sistema koji smo sami izmislili, braneći nekakve granice i pripadnosti koje postoje samo u našim glavama i zemljopisnim kartama koje smo opet mi sami nacrtali.

Najžalosnija činjenica je ta da narodi ovog bdovitoga Balkana ni danas nisu promjenili svoje razmišljanje, unatoč činjenici da je prije samo 27 godina krvavi rat koji je zahvatio zemlje bivše Jugoslavije odnio živote mnogih naših bližnjih, unazadio napredak društva i ekonomije te nas doveo u situaciju gdje mladi danas bježe u strane zemlje s namjerom da se nikada više ne vrate u ovu 'nedođiju'.

Ovaj članak nije još samo jedan pesimistični pogled na budućnost naših naroda koji žive na ovome brdovitome Balkanu, ovaj članak je Apel koji sve nas poziva da svoju djecu naučimo da ne čine iste greške koje su činili njihovi roditelji, da ne prave razlike između sebe na osnovu pripadnosti određenoj naciji ili religiji i da nikada više ne dozvole da ih potkupljive i korumpirane 'vođe' navedu na mržnju zbog svojih osobnih interesa.

Osobno nisam jedan od onih koji vole da posvećuju svoje vrijeme ovakvim temama, iz razloga jer sam sebe ne smatram pripadnikom niti jedne nacije ili religije, niti prihvaćam da pravim razlike među ljudima na način da ih svrstavam u određene grupe.

No ne mogu a da ne primijetim da mnogi naši mladi koji nisu bili niti rođeni u vrijeme kada je rat bjesnio našim prostorima, nose u sebi nacionalizam u tolikom naboju da zdrav razum to jednostavno ne može razumjeti i protumačiti. Ono što znam da ih je netko morao naučiti da mrze, jer nitko od nas se ne rađa sa mržnjom, to je nešto što pokupimo uz put.

Zbog toga je naša dužnost i odgovornost da ne dopustimo da nam djecu odgaja ovaj truli sistem, da im objasnimo da povijest koju uče u školskim klupama je iskrivljena i usmjerena na to da stvara mržnju i podjele u njihovim srcima. Naša je dužnost da iznjedrimo napokon jednu zdravu generaciju mladih ljudi, koji neće biti zatrovani besmislenim idealima ovoga korumpiranog sistema, već da budu oni koji će napokon donijeti mir i međusobno razumijevanje na ovim prostorima vječite 'kavge'.

A da bi bili u mogućnosti usaditi to u svoju djecu, prvo moramo mi osobno utemeljiti se u tome postavljajući si pitanja; Tko sam Ja !? Da li sam ja moja nacionalnost, religija, politička stranka !?
Ili sam ljudsko biće koje želi mir i ljubav u svome životu a koje pri tome shvaća da to može imati jedino onda kada to isto bude želio i svakome drugome živome biću na ovome planetu.

Namaste

Anđelko Katinić

Pratite nas i na našoj Facebook stranici





Primjedbe