Koračati putem samospoznaje - pronaći Božju prisutnost unutar vlastitoga bića


U današnje vrijeme sve je više nas koji na razne načine pokušavamo naći odgovor na ona vječna pitanja,  ' Tko sam Ja, odakle dolazim i kuda idem nakon ovoga života ' !?

Jednom kada se odlučimo potražiti odgovore na ta pitanja otkriti ćemo da je mnogo onih koji nude svoje filozofije i načine koje bi po njima trebali slijediti, neki od njih su uistinu autentični i mogu zaista dovesti nas do spoznaje o našem pravom identitetu, dok s druge strane postoje i oni koji u svemu tome vide samo priliku da ostvare svoje ambicije.

Baš zbog toga uvjek treba biti ' budan ' na ' putu samospoznaje ' jer to je najbitini put koji moramo preći u našim životima i nebi bilo dobro za nas da upadnemo u bilo kakvu vrstu obmane ili fanatizma, štoviše to uvjek nosi teške posljedice na svim razinama našega Bivstva.

Imati gurua ili učitelja nije loše, zapravo je poželjno i velika je milost i dar ako u naš život uđe autentičan učitelj kojemu je jedini motiv to da nas dovede do nas samih i nauči nas kako da otkrijemo smisao svog postojanja. Takav učitelj neće tražiti od nas da mu se u potpunosti pokoravamo niti da mu se klanjamo kao što zahtjevaju mnogi takozvani učitelji i gurui danas.

Uvjek trebamo imati na umu da je Božija prisutnost jednaka u svakome od nas a razlika je jedino u tome koliko je pojedina osoba svjesna Njegove prisutnosti u sebi, to jest koliko je spremna vjerovati da Bog nije tamo negdje daleko nego je oduvijek i zauvijek prisutan isključivo u Nama i unašim Srcima.

Isus Krist nam je upravo na to ukazivao kada je rekao ' Kraljevstvo Božije je već tu u vama ' govoreći nam na taj način da ako želimo da nađemo Boga moramo ga tražiti u Sebi a ne negdje izvan nas. Jer uistinu sve što primjećujemo, osjećamo, vidimo i doživljavamo na bilo koji način, uvijek i isključivo to doživljavamo unutar Sebe.

Zapitajte se nije li tako, dali ste ikada išta doživjeli izvan granica svoga vlastitoga bića ? Čak i kada gledamo planinu u daljini mi ju doživljavamo unutar nas samih, udaljenost je samo uzrok materijalnoga svijeta u kojemu živimo ali osjećaj i doživljaj planine se uvijek odvija unutar nas.

Kako je onda moguće tražiti Boga igdje drugdje  osim u vlastitom srcu, to je Njegov dom u svakome od nas u kojemu On najradije prebiva, te ako želimo uspostaviti komunikaciju sa Bogom moramo najprije uspostaviti komunikaciju sa samim sobom.

Da bi uspostavili komunikaciju sa samim sobom moramo se osloboditi utjecaja vanjskoga svijeta koji nas konstantno udaljava od našega Jastva, namećući nam lažne vrijednosti koje moramo dostići želimo li biti priznati u društvu pa čak i unutar obitelji.

Mnogi od nas na taj način protrate živote trčeći za karijerama koje zapravo i nevolimo ili radeći teško i skupljajući materijalna dobra samo kako bi držali korak sa susjedom. To je uistinu glup način da se proživi ovaj život koji je zapravo veliki dar i privilegija.

Također moramo prestati zadovoljavati tuđa očekivanja i stavljati tuđe snove i ciljeve ispred naših osobnih, te se prestati opterećivati s time što drugi misle o nama i početi se posvećivati svome vlastitome biću.

A najbitnije od svega je to da moramo biti apsolutno iskreni prema sebi na način da si priznamo sve ono što mi jesmo i da prihvatimo što god da nađemo u sebi, bez samokritike i samosažaljenja jer to je djelovanje egoističnoga uma. Tek kada prihvatimo sebe takve kavi jesmo biti ćemo u stanju krenuti u proces transformacije.

Dobar, iskren i autentičan učitelj će nas osloboditi baš od tog glupog načina shvaćanja života i njegovih vrijednosti i to je ono na čemu trebamo biti vječno zahvalni onome tko nas je oslobodio te iluzije.

No jednom kada dođemo do te točke mora nam biti jasno da dalje moramo nastaviti sami, jer nitko drugi ne može koračati s nama na našem putu samospoznaje, jedina pratnja na tom putu nam mora biti Božiji glas koji nam se obraća iz dubine našega bića, On je naš jedini istinski Učitelj koji je oduvijek i zauvijek s nama.

Što nas na kraju dovodi do zaključka da moramo postati učitelji sami sebi, poštujući svačije mišljenje i dopuštajući sebi da učimo od onih koji su iskreni u svojim namjerama ali u isto vrijeme znajući da svaku spoznaju moramo doživjeti mi osobno a ne da prihvaćamo tuđe spoznaje bez da smo se sami utemeljili u njima.

Namaste

Anđelko Katinić





Primjedbe