Problem je u tome što smo zaboravili našu prirodu vječnosti poistovjetivši se sa našim fizičkim tjelom koje nije sposobno da uživa plodove vječnoga blaženstva i sreće pa smo na taj način primorani da tražimo sreću u materijalnim i prolaznim stvarima ovoga svjeta što nikako nemože u potpunosti usrećiti naše više biće ( naš pravi identitet ) koje je vječno i nepristaje na ništa polovično.
U materijalnome je svjetu sve prolazno i podložno konstantnoj promjeni dok je naša Duša - naše pravo Ja vječna i nepromjenjiva oduvjek i zauvjek, te ništa što neposjeduje te iste kvalitete nam nemože donjeti vječnu sreću, radost i zadovoljstvo.
Stoga ako želimo biti istinski sretni moramo opet spoznati vječnoga Sebe i prestati se poistovjećivati sa lažnim identitetom koji je posljedica našega neznanja.!
To neznači da nemožemo i dalje uživati u materijalnim stvarima već da jednostavno moramo da prestanemo tražiti ispunjenje u njima jer pravo ispunjenje nemožemo naći nigdje osim unutar nas samih, mi sami sebi i jesmo izvor svega zadovoljstva i sreće jer sve čega možemo biti svjesni se odvija isključivo unutar našega bića.
Jednom kada ponovno spoznamo svoj pravi identitet sreća postaje naše prirodno stanje i više nepostoji mogućnost vezivanja za materijalne užitke jer Samospoznaja donosi oslobođenje od iluzije i vezanosti za ovaj svjet. To neznači da s time prestaje svaki kontakt sa materijalnim užitcima, baš naprotiv tada nam sve postaje pristupačno u neograničenim količinama te materijalno bogatstvo također postaje naše prirodno stanje, jedina je razlika u tome što se više nevežemo za stvari koje posjedujemo a to nam samo po sebi daje slobodu.
Razlog tome je prelazak na viši novo svjesti gdje shvaćamo da je materija podložna nama a ne mi njoj kako smo vjerovali dok smo mislili da smo i mi prolazni kao i sve što nas okružuje.
Da bi ponovno spoznali svoj pravi identitet potrebno je da krenemo biti potpuno iskreni prema sebi, na tom putu moramo da odbacimo sva naša uvjerenja i potpuno se otvorimo za nove spoznaje, jer sve ono što smo mislili da znamo o sebi uglavnom nema nikakve veze s onim što mi zapravo jesmo.
Svakodnevna introspekcija je najbolji način upoznavanja sebe na način da uđemo u svaki kutak naše osobnosti i priznamo sebi sve naše mane ali isto tako da si priznamo i naše kvalitete. Nikako nije dobro da se previše okrivljujemo za sve ono negativno što pronađemo u sebi, mora nam uvijek biti jasno da je sve to plod našega neznanja i straha kojeg nosimo u sebi.
Sposobnost da oprostimo sebi je jedna od najvećih vrlina koju bi trebali svi mi naučiti koristiti, jer ona nas u isto vrijeme oslobađa ogorčenosti i uči nas kako da bolje shvatimo ogorčenost ljudi koji nas okružuju te nas na taj način oslobađa loše navike prosuđivanja i osuđivanja drugih što isto tako svakodnevno truje naš um.
Dakle sve što je potrebno da budemo istinski sretni se već nalazi u nama, na nama je samo da se odlučimo biti iskreni prema sebi i da se upustimo u upoznavanje svoga pravoga identiteta na način da si svaki dan odvojimo malo vremena za sebe kako bi mogli suočiti se sa svim onim što godinama nosimo duboko u sebi.
Budemo li ustrajni i iskreni u našoj namjeri da se oslobodimo svega onoga što mi zapravo nismo a godinama smo sami sebi lagali da jesmo doći ćemo do oslobođenja od iluzije ovoga svijeta, postati ćemo svjesni svoje veličine i savršenstva te sve ono što nas je do sada mučilo i činilo nesretnima će jednostavno postati nebitno i raspršiti se kao da nikada nije niti postojalo.
Namaste
Anđelko Katinić
Primjedbe
Objavi komentar