Dugo vremena sam živio u uvjerenju kako situacije i okolnosti određuju čovjeka. Upravo to uvjerenje me je činilo veoma ogorčenim iz razloga jer sam ima osjećaj kako sam nemoćan naspram onoga što mi se događa u životu. No što sam dublje spoznavao sebe a samim time i misteriju života, dobivao sam jasan uvid u istinu sasvim suprotnu od onoga u što sam vjerovao. Ne određuju okolnosti čovjeka već ono što je u čovjeku određuje okolnosti u kojima se čovjek nalazi. To je bilo revolucionarno otkriće za mene !
Posvetivši se iskrenoj analizi svoga dosadašnjeg života jasno sam mogao vidjeti kako ono što živim savršeno reflektira uvjerenja koja su se godinama u meni taložila. Većina od tih uvjerenja bila su sakrivena čak i od mene samoga. Nataložena duboko u mojoj podsvijesti, još od djetinstva ona su postala poput svojevrsnog 'matrixa' koji mi nije dozvoljavao da proširim svoju svijest izvan granica svoje isprogramiranosti.
Odrastao sam na rubu siromaštva, svakodnevno suočen sa nemogućnostima. Promatrajući okolinu kojom sam bio okružen u meni se sve dublje i dublje urezivalo uvjerenje kako je siromaštvo za mene neizbježno. Još kao dijete mnogo sam puta čuo kako su siromaštvo ili bogatstvo nešto što dobijemo po rođenju, ili jesi ili nisi, nema između. Ovo i mnoga slična uvjerenja koja sam pokupio od roditelja, rodbine i okoline oblikovala su moj stav prema životu, te sam tako još kao veoma mlad prihvatio život kao nešto nemilosrdno i nametnuto.
Zahvaljujući takvim umnim postavkama, godinama dugo moj je život bio jedan veliki problem. Naprosto sve što bih želio činilo se nedostupnim za mene, pa čak i one najbanalnije stvari. Kako sam duboko vjerovao u to, životu nije preostalo ništa drugo nego da potvrđuje moja uvjerenja. Tek sada, gledajući iz ove perspektive, mogu jasno da vidim koliko je moj život bio nerealno kompliciran. Tako nešto život sam od sebe nikada ne ispoljava, to može stvoriti samo duboko prevaren ljudski um.
Shvativši to krenuo sam svjesno da mijenjam svoje obrazce razmišljanja, da detektiram svoja nezdrava uvjerenja i da ih, ili napuštam ili preobražavam. Nimalo lagan zadatak, moram reći, no ipak veoma ispunjavajući i iscjeljujući. Svakodnevnim uranjanjem u sebe pronalazio sam mnoge mentalne blokade koje sam u sebi izgradio još za djetinstva, upravo te su bile najteže za probiti jer su predstavljale temelj na kojima je izrađen moj lažni identitet.
U proteklih desetak godina, koliko traje ovaj moj put što me vodi natrag u središte moga bića, pronašao sam toliko 'smeća' u sebi da kada bih vam i htio sve reći, bile bi potrebne tisuće ispisanih stranica. Umjesto toga ja vam mogu reći samo ovo; krenite već Sada na ovaj put ka sebi, ne čekajte ni trenutka i ne odmarajte niti sekunda. Vjerujte mi, ne postoji ljepši put od ovoga o kojem vam pričam. Čekajući nećete postići niša, osim što će vam još jedan život prohujati poput vihora a vi ćete još jednom propustiti da sretnete Sebe.Znajte da svako vaše uvjerenje koje ste prihvatili negdje usput, svaka vaša laž, svaka prevara i sve ono neispravno što ste učinili sebi ili drugima, bivaju u vama kao čvor kojeg ste zavezali na užetu života. Niti jedan taj čvor se neće sam od sebe odvezati. Na vama je da skupite hrabrost i da zgrabite svoje uže života imajući samo jedno na umu; Još prije smrti svaki čvor mora biti odvezan !
Želim Vam svu sreću, jer znam pred Vama je dug put, baš kao i preda mnom.....
Namaste
Anđelko Katinić
Pratite Vitae Est i na Facebook stranici
Primjedbe
Objavi komentar